Za čitanje potrebno oko 4 min.
Ovdje mislim, prije svega, na čitanje prijevoda njegovog značenja, a manje na učenje Kur'ana na arapskom jeziku.
Izvorni arapski tekst Kur'ana se daleko više čita (uči) nego njegov prijevod. Zašto?
Da li je kur'anski tekst neinteresantan? Ili se u njemu ne nalaze važne i dovoljno vrijedne informacije? Ili mi, ljudi, muslimani, imamo važnije izvore informacija od Kur'ana?
Svako može sebe testirati ili pogledati u vlastitu porodicu i ustanoviti da (li) je ova tvrdnja istinita. Zašto je to tako?
Da li je Kur'an objavljen da ga čitamo bez razumijevanja? Da li je suština njegovog objavljivanja u učenju njegovih ajeta, a da ne znamo šta ti ajeti znače? Da li naš odnos prema Kur'anu se završava tako da ga umotavamo u peškir i držimo visoko na rafama? Da li smo, stvarno, dostojni da kažemo da je Kur'an NAŠA knjiga, a da ne znamo šta u njemu piše?
Kroz povijest se potencira važnost učenja Kur'ana, učenja napamet određenih sura ili cijeloga Kur'ana,… Organiziramo svečanosti i mnogo nam znači kada naši najmlađi, ali i oni stariji, nauče čitati/učiti Kur'an, a posebno smo ozareni kada neko nauči Kur'an napamet. I treba tako, naravno. Ali, je li to dovoljno?
Zašto ne nalazimo ohrabrenje i dovoljno poticaja pa da ukazujemo na važnost poznavanja sadržaja Kur'ana, saznavanja njegovog značenja i razumijevanja njegovoh poruka? Ili da idemo korak dalje: Kako ne nalazimo dovoljno motivacije i vjere u činjenici da je to presudno za našu ahiretsku sudbinu?
Ulema će kazati da je veći sevab učiti Kur'an na arapskom jeziku nego tekst njegovog značenja. Onima koji bi kojim slučajem “proučili” tj. pročitali cijeli Kur'an (hatmu) značenja kur'anskog teksta ulema bi kazala da je to dobro i pohvalno i, bezbeli, sevab, ali da je arapski tekst – arapski tekst.
Pokušavam zamisliti Arape u vremenu Allahovog poslanika, a.s., kako im se savjetuje da čitaju knjigu na kineskom jeziku. Da je kojim slučajem Kur'an objavljen na kineskom, da li bi ga Arapi mogli razumijeti i iz njega iščitavati smjerodavne životne poruke i u svoj život ga primijeniti,…?
Da li bi oni učili kineski jezik ili bi ga prevodili na vlastiti kako bi razumjeli njegov sadržaj? Ili bi se zadovoljili njegovim pukim recitiranjem bez razumijevanja njegove poruke?
Današnje stanje muslimana u svijetu je, siguran sam, između ostalog takvo kakvo jeste jer ne razumiju Kur'an ili mu pogrešno pristupaju.
Ako pogledamo organizirane, uređene i napredne zemlje danas, naći ćemo da su principi koji su ih doveli do toga upravo principi koje sadrži Kur'an. Oni su primjenili kur'anske principe nesvesno ili su razumski (a razum je dar Božiji) došli do spoznaje kako napredovati. Muslimani stoljećima jezicima svojim ponavljaju da slijede poruke Kur'ana, a ni sami ne primjećuju da je to ponavljanje samo zaostali eho iz prošlosti. Muslimani su, i de jure i de facto, ostavili Kur'an i njegove poruke, a ostavili su ga jer ga ne razumiju i ne poznaju i zbunjeno se okreću tamo i ovamo već jako dugo vremena.
I sad za kraj ono pitanje s početka: Zašto ljudi ne (ne)čitaju Kur'an?
Zato što Kur'an ne govori o Marsovcima, niti o lijepim pticama i njihovom cvrkutu nego o ljudima. O ljudima koji ga (ne) čitaju i (ne) razumijevaju. Kur'an nije napeti, slatkasti ili interesantni roman poput Legende o Alipaši nego je skup poruka, savjeta, objašnjenja, obećanja, prijetnji,… ljudima.
A ljudi sve manje vole poruke, savjete, objašnjenja, obećanja, prijetnje i riječi koje njih, ljude, razotkrivaju opisujući ih jasno.
I još nešto,…
Da bi se desila promjena, da bi se ustalo, trglo iz bunila ili uspavanosti, potrebno je mnogo odricanja, truda, zalaganja, znoja,… a muslimani su odavno navikli da više vole u hladu sjediti za jedan euro, nego ustati i zaraditi tri.
Mislim da je krajnje vrijeme da uspješna, organizirana, obrazovana, visoko efektivna ulema iz bilo koje naučne oblasti, probudi, razdrma i poduči zaostalu, učmalu, lijenu i u stare, možda nekada funkcionalne, kalupe zarobljenu ulemu kako se Kur'an treba čitati i razumijevati ovdje i sada.
Allah dragi nas neće pitati kako su muslimani kroz povijest razumijevali Kur'an, nego kako smo ga mi razumijevali i do koje mjere u život svoj primjenili.
