Za čitanje potrebno oko 4 min.
قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: (المرء على دين خليله فلينظر أحدكم
من يخالل)
Rekao je Allahov poslanik s.a.v.s.: “Čovjek je vjere svoga prijatelja pa neka svako od vas vodi računa s kim prijateljuje.” (Ahmed)
U ovome hadisu Allahov poslanik s.a.v.s. upotrebljava riječ “DIN”. Riječ din se kod nas najčešće prevodi kao vjera, ali riječ DIN znači i način života, pogled na svijet, model ponašanja,…
Liberalizam je din.
Kapitalizam je din.
Scijentizam je din.
Socijalizam je din.
Ima dinova kojiam još imena nismo dali.
Ali, i islam je din.
Nekada su se muslimanski autori utrkivali u izjednačavanju islama sa, npr., socijalizmom. Ili su socijalizam dokazivali islamom ili islam socijalizmom.
I danas možemo nalaziti literaturu u kojoj se islam gleda kroz prizmu kapitalizma ili liberalizma, a nije nam strano ni to da neko islam izjednačava sa terorizmom.
Međutim, islam je islam. Brojni pogledi na svijet, brojni načini življenja mogu imati elemente ukoji su u cijelosti identični islamu, ali ih to ne čini, u cijelosti, islamom. Ako bi bilo koji – izam postao u potpunosti islamski, onda bi prestao biti izam i postao bi – islam per se.
Nego, ovo hoću da kažem.
Ne vodimo računa s kim prijateljujemo. Možemo li svojim prijateljima zvati one koji sasvim drugačije gledaju svojet od nas? Možemo li biti blagonakloni prema onima koji se ismijavaju muslimanima koji su srugačiji od njih? Možemo li biti prijatelji onima koji ne mogu pola sata komunicirati, a da u tih pola sata ne ogovara, ismijava, mrzi, minimizira,… druge ljude? I zamislite to, trač i ogovaranje nije više slučajno nego je to jedini sadržaj nekih sijela i druženja. Stvarnih ili virtualnih.
Pa je li neko misli da tračanje u WhatsApp i Viber grupama, ili Facebook grupama i chatovima, nije trač ili da ogovaranje tamo nije ogovoranja?
Pa to je strašnije nego uživo. Uživo kažeš pred jednom ili dvije osobe… a u grupi pred desetinama, nekad stotinama ljudi. Uživo se možda zaboravi za 5 minuta, a u grupi ostane danima, mjesecima, i dulje…
Svako naše napisano slovo će svjedočiti u našu korist ili protiv nas.
Čovječe, nekim ljudima ne smeta 101 trač, ismijavanje, ogovaranje,… a čim neko spomene Allaha, zikr, čuvanje jezika, čuvanje časti ljudi,… odmah mu zalijepe etiketu vehabije ili mu kažu “de, kao da ja to ne znam”, “šta nam pametuješ”, “ovo je mjesto šale i zeze, nemoj nas tušiti”…
Je li naše mjesto u grupama na FB ili na WhatsAppu ili Viberu gdje nemamo hrabrosti isključiti one koji su definitivno drugog – dina, nego je naš ili dozvoljavamo da otrovni jezici i bezobrazluk takvih nas povlači da budemo – njihovog dina? Do koje mjere možemo i smijemo tolerirati nekome ko dijeli naš stvarni ili virtuelni prostor da nas truje i uvlači u trač, ogovaranje, mržnju, ljubomoru, neprijateljstvo,…?
“Čovjek je vjere svoga prijatelja pa neka svako od vas vodi računa s kim prijateljuje.”
Ebu Davud bilježi od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada sam bio na Miradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali bakrene nokte kojima su trgali svoja lica i prsa, pa sam upitao: ‘Ko su ovi, Džibrile?’, a on odgovori: ‘To su oni koji jedu meso ljudi i napadaju na njihovu čast.’ “(Hadis je vjerodostojan)
“Najgora vrste kamate kod Allaha jest ohalaljivanje časti nekog muslimana.” Bilježi ga Ebu Davud, a zatim je proučio ajet: “A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh” (El-Ahzab, 58). (Ez-Zevadžir)
Hafiz Ibn Hadžer kaže: “Ahmed i drugi bilježe od Ebu Bekre, radijallahu anhu, da je rekao: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pored dva kabura i rekao: ‘Njih dvojica sada su podvrgnuti patnji, a kažnjavaju se zbog nečega što vam se ne čini velikim, a ono je doista nešto veliko! Jedan od njih prenosio je tuđe riječi, a što se tiče drugog, on se prilikom obavljanja male nužde nije čuvao mokraće.’ Lanac prenosilaca hadisa je vjerodostojan.” (Fethul-Bari)
Vodimo li računa?
