Za čitanje potrebno oko 3 min.
Jeste li čuli za novi izum, aplikaciju – Gib@.
Pametni mobitel sluša i snima vaše riječi kazane ili napisane o nekome iza leđa i onda ih dostavljaju u video, audio ili tekstualnom formatu osobama koje su spomenute, jer se to što im je iza leđa kazano tiče njih. Da znaju šta o njima misle njihovi prijatelji i neprijatelji, radne kolege, komšije, poznanici,… Fer bi bilo, zar ne? Fer bi bilo da ljudi koje u bilo kojem smislu spominjemo (sa)znaju za to.
I onda, ta sitna mala inovacija tj. aplikacija, dolazi instalirana na svim uređejima koje koristimo kao što dolazi digitron; htjeli mi to ili ne, trebao nam ili ne. I onda kada ta aplikacija svakodnevno dobija čitavu hrpu “materijala” o nama analizira i izdvaja ono što je najrelevantnije i pokazuje nam.
Da ne bi rekli: “Ma gdje to ima?”, znajte da ima. I to odavno. Istina, postoji samo jedan detalj koji fali i njega ću spomenuti na kraju. Taj detalj ostavlja i daje draž životu.
Poznato je, da su razvijene raznovrsne aplikacije koji sa visokim procentom tačnosti mogu analizirati naše emocije, naše fizičke pokrete, boju glasa,… a da o analizi sadržaja izgovorenih ili napisanih riječi i ne govorimo. Zar nismo bili svjedoci skandala s početka ove godine, koji je koštao Facebook milijarde dolara gubitka, a vezano za ulogu Cambridge Analytica kompanije koja je profilirala milione korisnika ove društvene mreže i svoje analize koristilia u političke svrhe. Za ovo se saznalo, a šta mislite šta postoji, a nije se saznalo? Ne želim zvučati konspirativno ali zar nije tako?
Moderna tehnologija pruža nevjerovatne mogućnosti u našem profiliranju. Vjerujem da toga nismo svjesni ili ako jesmo onda uglavnom malo hajemo za tim. Mi možda i nismo svjesni svojih izgovorenih ili napisanih riječi, ali one nepovratno dograđuju naš profil – ko smo mi zapravo? Nas se tiče naš fizički profil – kako fizički izgledamo, a sve manje nam je stalo do toga ko smo mi zapravo.
Jesmo li pozitivci ili negativci? Mrzimo li ili volimo? Imamo li dobre ili loše namjere? Jesmo li ljubomorni? Foliramo li prijatelje ili radne kolege? Ko smo?
Nekada prije smo se čudili i u sebi govorili: “Nema šanse! To sebi neću dopustiti!”, kada nam je neko rekao da će ubrzo doći vrijeme kada će nam se pod kožu ugrađivati “čipovi“. Čak su neki filmovi zorno prikazivali prisilno čipovanje ljudi zarad njihovog praćenja. To vrijeme je odavno došlo. Istina, ne ugrađuju se čipovi pod našu kožu, nego ih ugrađuju u naše džepove. Ugrađuju ih u naše satove, televizore, kompjutere, tablete, automobile, čak i u kuhinjske aparate, javne kamere, satelite,… Gotovo svi pobrojani ili mnogi ne pobrojani uređaji imaju mogućnost snimanja (audio pa i video) i bilježenja svakog našeg koraka, svake riječi,… Znači – čipovani smo, a da to nismo ni osjetili.
Onaj mali detalj koji fali, a kojeg sam spomenuo, jeste da ipak nama ne dostavljaju svoje nalaze i analize. Sve što (o nekome) kažemo ili to napišemo je, bez imalo sumnje, zabilježeno i od toga se gradi naš profil – ko smo mi i to će nam biti pokazano i prikazano onda kada više nećemo moći da u njoj bilo kakve preinake radimo. Potpuni pristup aplikaciji Gib@, koja bilježi sve naše riječi i postupke, sad za sad imaju dvojica meleka. Analizu i rezutate ćemo, zasigurno, saznati.
Sada, kada još uvijek možemo utjecati šta će se o nama bilježiti, vrijeme je razmisliti o tome šta pišemo i govorimo, (o) kome pišemo i govorimo, kako pišemo i govorimo,…
