Warning: Trying to access array offset on value of type bool in /home/httpd/vhosts/budibolji.com/httpdocs/wp-content/plugins/convertplug/framework/class-cp-geolocation-target.php on line 209 Warning: Trying to access array offset on value of type null in /home/httpd/vhosts/budibolji.com/httpdocs/wp-content/plugins/reading-time/reading_time.php on line 42

Za čitanje potrebno oko 2 min.

Iskustvo mi govori da je glavni razlog neuspjeha u bilo čemu – nedovoljno zalaganje, fokusiranje i predanost ka cilju.
 
Ruku na srce, svi mi ovo dobro znamo. Ako nešto želimo, al’ baš želimo, postići, ostvariti, uraditi, završiti,…. i tražimo načina da to uradimo – na kraju to u uspijemo. Naravno, ako je želja realna i ostvariva. A ako nešto kažemo da želimo, ali lijenčarimo, odgađamo, preuveličavamo prepreke, ako smo nesigurni i ako nismo tome predani, onda ne uspijemo ili je uspjeh nepotpun.
Stručnjaci smo za vlastite neuspjehe kriviti druge. Hajde, bilo bi to sjajno kada bi se prebacivanjem krivnje i odgovornosti za neuspjeh na druge, riješio problem, ali nije tako. Problem ostaje.
Znam da me nećete poslušati jer nam naš ego to neće dati, ali da ipak kažem.
Problem je, prijatelju moj, da mi i nemamo cilj(eve). Mi smo (jako često) besciljni slučajevi. Umjesto da se bavimo sobom i svojim ciljevima mi komentiramo tuđe. Umjesto da stavimo na papir svoje probleme i da napravimo plan njihovog rješavanja, mi pratimo i zainteresirani smo za tuđe probleme.
Možete misliti do koje mjere smo zaglibili kada naši životi budu ispunjeni brigom i zanimanjem o tuđim životima? Danima, mjesecima i godinama i na ovome Facebooku zavirujemo u tuđe živote, umjesto da vodimo svoje.
Hej, možeš misliti koliko smo beznadežni slučajevi: Da provedemo više vremena vireći u tuđi život, nego baveći se svojim.
Više provedemo na profilima nekih osoba nego u razgovoru sa svojim bračnim drugovima.
Više znamo o tuđoj djeci, nego o svojoj.
Više se fokusiramo i više kopamo informacija o drugima, nego što se fokusiramo na svoje živote.
I opet su nam drugi krivi. Mi – jok. Jer, gdje da mi budemo krivi.
Primjećujete li kako ljudi više žele pričati o problemima koje ne mogu rješavati za razliku od onih koje mogu a neće? Razlog je jednostavan. To je mnogo lakše.
Sviđalo nam se ili ne sviđalo, ali zar mi ne izgledamo (tako često) kao beznadežni slučajevi?
I za kraj ono najvažnije: Važno je naučiti i znati rješavati probleme. Ako to ne znate onda je prava prilika da već sada potražite pomoć i savjet.
Naravno, ako ego dozvoli. A neće. Zar ne?