Za čitanje potrebno oko 3 min.
U jednom od statusa na Facebooku sam pozvao osobe koje me prate i čitaju moje pisanje tamo da napravimo zaokret. Zaokret, u smislu, da ističemo dobro oko nas. Da hvalimo vrijedne postupke i da čestitamo ljudima na njihovim postupcima i djelima od kojih imaju koristi drugi ljudi.
Jedan dobar prijatelj je, Allah ﷻ mu podario svako dobro, u komentaru postavio dilemu:
Da li je ispravno nekoga hvaliti?
Tako je nastao ostatak ovoga teksta.
Postoje situacije kada hvaljenje nekoga nije ispravno, a to je kada onaj koji hvali ima druge namjere – želi od hvaljenog dobiti nešto zauzvrat ili u njegovim očima sebe uzdići ili pak u tome pretjeruje.
Muhammed el-Gazali, u knjizi Karakter muslimana, nakon citiranog hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., i bilježi Tirmizi: „Božiji Poslanik ﷺ nam je naredio da u lice hvalilaca bacimo pijesak” kaže:
„Komentatori hadisa kažu da se pod hvaliocima ovdje misli na one kojima je hvaljenje ljudi postalo navika. Na taj način se oni hrane na račun hvaljenoga. A što se tiče onoga ko hvali neki lijep postupak ili pohvalno djelo – kako bi druge podstakao na činjenje sličnih djela – taj se ne ubraja u hvalioce.
Vjernik treba da se zaustavi na granicama umjerenosti i da nastoji da čovjeka koga hvali ne izloži narcisoidnosti i oholosti.
Ebu Bekre prenosi: Jedan čovjek je pohvalio nekoga u prisustvu Božijeg Poslanika ﷺ :
„Ušuti, otkinuo si glavu svome bratu!“ ponovi Poslanik ﷺ tri puta. Zatim nastavi:
“Ko zaista mora pohvaliti svoga brata neka kaže: Smatram tog čovjeka takvim, a Allah će ga najbolje ocijeniti… Samo Allah ﷻ zna ljudske vrline. Čovjek treba da se ogradi i kaže: Smatram da je taj čovjek učinio to i to djelo…, ukoliko zna da je on doista to učinio…“ (Buhari)
Prethodni citat iz knjige Karakter muslimana, koji uključuje i hadise Muhammeda ﷺ nam kazuje da hvaljenje nekoga zavisi od motiva onoga ko hvali i način kako to čini.
Uzvišeni Allah hvali Poslanike u Kur’anu, a Poslanik ﷺ je konkretno hvalio neke od ashaba. U islamskoj literaturi nalazimo mnogo mnogo predaja u kojima se hvale velikani u znanju, oni koji su činili dobro zajednici na neki način…
Pohvala nekoga ili pohvala nečijeg dobrog djela, ako je iskrena, ne samo da je znak priznanja da se cijeni njegovo djelo nego je motivacija za ona buduća.
Može se pohvaliti grupa ljudi zbog nekog postupka ili djela, ali može i jedan džemat, selo, grad…
Tirmizi i Ebu Davud u svojim Sunenima bilježe hadis: “Ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu ﷻ “ Kako izraziti zahvalnost nekome osim da mu damo do znanja da cijenimo njegov postupak.
Kamo puste sreće da mi Bošnjaci pretjerujemo u pohvalama jedni drugih, bodrenju jedni drugih, izražavanju priznanja jedni drugima, …. bar pola koliko smo spremni zamjeriti, kritikovati i nipodaštavati djela jedni drugih.
Interesantno je kako nalazimo toliko motivacije i smatramo vlastitom veličinom kritikovati sve i svakoga, a opet kako teško nalazimo spremnosti da nekoga pohvalimo, da priznamo nečija dobra djela, da mu čestitamo, da ga bodrimo, da ga motiviramo…
Zamislimo da se svaki dobar postupak, recimo, svoga djeteta ignorira i da ga popratimo šutnjom i ravnodušnošću, a da se svaki promašaj, grješka i nesnalaženje u nekom momentu poprati kritikama, uvredama i ismijavanjima?
O razlozima zašto nismo spremni da nekoga pohvalimo, ako Bog da, pisaćemo negdje kasnije.
Molimo Uzvišenog da nam da da budemo prije svega Njemu zahvalni na svemu čime nas on daruje.
Molimo Ga da nam da pameti i mudrosti da zahvaljujemo i Njegovim robovima, dobročiniteljima, koji nam čine dobro.
Molimo Ga da iz naših grudi izbaci permanentne kritike, osude, napade i nipodaštavanja djela drugih ljudi, a da nam da spremnosti da cijenimo, poštujemo i javno govorimo dobro o ljudima koji čine ljudima dobro.
Allahumme, amin!
