Za čitanje potrebno oko 8 min.
Kao uvod tvrdnji koju želim iznijeti u drugom dijelu ovog teksta želim prvo ispričati jednu malu priču.
Kada se čovjek vratio sa posla pronašao je djecu napolju, koja su još uvijek bila u svojim pidžamama, kako se igraju u blatu. Sve je bilo razbacano po dvorištu. Totalni nered.
Vrata garaže i ženinog auta su bila otvorena. Kućna vrata također.
Kada je ušao u kuću, zapeo je za oborenu lampu. Tepih je bio zgužvan. Televizija iz dnevnog boravka sa dječjim kanalom je bila snažno pojačana, a po podu su bile razbacane igračke i odjeća.
S vrata je pogledao u kuhinju. Suđe sa djelimično pojedenom hranom je bilo na stolu. Sudoper pun. Vrata frižidera otvorena, a ispred je na pločicama bila lokva sa prolivenim mlijekom.
Krenuo je na sprat, plašeći se da se nešto desilo ženi. Zapinjao je za igračke i razbacanu obuću. Vrata kupatila su bila otvorena; razbacani mokri peškiri po podu. Igračke su bile u kadi koja je bila do pola ispunjena vodom. Toalet papir razmotan. Pasta za zube razmazana po ogledalu i pločicama.
Požurio je u spavaću sobu i pronašao ženu kako leži u krevetu i čita knjigu.
Kada je ušao u sobu, podigla se, osmjehnula i upitala kakav mu je bio dan. On, zbunjen i začuđen je odgovorio pitanjem:
– Šta se ovo desilo?
Ona se opet osmjehnula i odgovorila:
– Pa, često kada se vratiš s posla kući pitaš me šta ja to imam toliko da radim. E, danas to nisam uradila?
Šta znači biti uspješna žena – istina ili podvala?
Smatram da je jedan od najvećih problema modernog vremena problem pogrješnog definiranja uspjeha. Uspjeh se (samo) vezuje za materijalna dobra, moć i novac. Uspješnim se smatra onaj ko ima više, ko zarađuje više, ko posjeduje više.
Cijenimo više one što imaju, nego one što nemaju. Draže nam je biti sa onima koji imaju vlast, nego sa onima kojima se vlada.
Najprestižnija i najpoželjnija zvanja i zanimanja su ona iz bankarskog i finansijskog sektora. Zatim, informatika, farmacija, medicina… Ova zvanja su, u ogromnoj većini, muška zvanja. U finansijskom, bankarskom i informatičkom sektoru skoro da i nema žena nikako. Tako je i sa politikom, najčešće.
Zato, smatram, da žena danas živi u svijetu muškog definiranja uspjeha. I ako se hoće žena smatrati uspješnom ona mora da zarađuje. Dobro da zarađuje. Mora da ima karijeru.
Potpuno je nepošteno i krajnje neiskreno hvaliti uspješne ljude, a pritom ne govoriti o njihovim roditeljima, njihovim suprugama, njihovoj djeci… koji su sasvim sigurno podredili svoje živote i interese kako bi oni uspjeli.
Pogubno je da su sve manje cijenjena zvanja u kojima se ljudi bave ljudima. Prije svega mislim na područje odgoja i edukacije.
Obzirom da mi je posebno interesovanje islam i islamsko poimanje svijeta smatram izuzetno važnim da muslimani, a posebice obrazovane žene muslimanke, pišu i govore o ovome.
Da razbijaju predrasude kod naših majki, supruga i sestara da biti uspješan znači biti uspješan na muški način. Apsolutno ne.
Možda je neskromno uzimati sebe za primjer, ali evo ovako ću to postaviti. U svim mojim uspjesima, ako ih uopće ima, nemjerljiv doprinos imaju prije svega moja majka, a zatim moja supruga, koje su o meni brinule i brinu više nego iko drugi. Čak više nego ja sam o sebi. I otuda je krajnje nepošteno da ja umišljam vlastitu uspješnost, a da u to ne uključujem njih.
Vjerujem da je tako i sa preovlađujućom većinom ljudi.
Porazno je gledati kako muslimanke, rekao bih obrazovane i odgojene muslimanke, sve negativnije gledaju na majčinstvo i odgoj. Smatraju to nužnim zlom koje žele svesti na najmanju moguću mjeru svjesno stavljajući na marginu važnost majčinstva, odgoja, kako ga definira Kur’an i Sunnet.
Kur’anski opis uspješnih
Uzvišeni Kur’an je prepun opisa raznih vrsta ljudi. Možda najhvaljenija vrsta ljudi su upravo ti koje Kur’an prve i opisuje, a to su mutekkije, oni koji se Allaha istinski boje ili koji su svjesni Allaha u svakom trenutku svoga života.
Kur’an za njih kaže da su to:
– oni koji vjeruju u gajb (nevidljivo)
– klanjaju namaz i koji iz onoga čime ih Allah opskrbljuje – udjeljuju
– oni koji vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu a.s. (Kur’an) i
– ono što je objavljeno prethodnim Poslanicima
– i da su sasvim ubijeđeni u istinitost drugoga svijeta – ahiret (i sve što on podrazumijeva, kao što je odgovornost za djela, nagrada, kazna…) (Kur’an, 2:1-4)
Nakon ovoga Allah, dž.š., kaže da su upravo opisani oni koji su upućeni, ali, vrlo interesantno da su to oni koji su uspjeli/koji su uspješni.
Znači, nema uspjeha bez vjere u Boga. Tačka.
Sve tajne uspjeha, sva pravila uspješnih ljudi, svi savjeti za uspjeh i svi programi uspješnosti su krnjavi ako vrhunski, ključni i najvažniji aspekt uspjeha nije – vjera u dragoga Boga i sve ono što je upravo napisano.
Usuđujem se kazati da se olahko prelazi preko poruka hadisa Poslanika, s.a.v.s., o tome da nakon smrti prestaju se pisati djela čovjekova osim u tri slučaja: onome ko iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanja od kojeg imaju ljudi koristi i djecu koja uče dovu za svoje roditelje. (Muslim)
Ustvari, da li smo ovaj hadis ikad razumijevali s aspekta promišljanja o uspjehu.
Znači, uspio je onaj čovjek koji mudro troši i investira ono što ima kako bi zaradio što više dobrih djela dok je živ. I ne samo to nego da od mudrih investicija ima koristi i nakon svoje smrti. A to je da svoj novac i imetak oplodi projektima trajne sadake. Zatim da oni iz sektora edukacije i primijenjenih naučnih disciplina odugoviječe ono što iza njih ostaje i da od toga imaju dugotrajnu korist. I na kraju, dakako, da roditelji kroz odgoj i edukaciju vlastite djece, postižući prethodna dva cilja, ne zaborave na Allaha, dž.š., i da uče dovu Allahu, dž.š., za svoje roditelje.
To bi bili uspješni projekti, zar ne?!
Na kraju bih naveo primjer gdje, slobodno mogu reći, roditelji truju djecu svoju, pa čak to prelazi razmjere epidemijskog trovanja kompletne nacije, sa poraznim razumijevanjem gdje se smatraju uspješnim osobe koje bolje i kvalitetnije zabave ljude i ukradu im što više vremena. Ovdje mislim na sve oblike igre i zabave.
Apsurdno je da roditelji i svaka druga ozbiljna instanca društva veliča i hvali ili čak upire prstom u njihovu uspješnost kao primjer uzoritog i poželjnog ponašanja.
Svi se mi u nekoj mjeri i igramo i zabavljamo, ali, ljudi moji, ne smijemo to hvaliti kao vrijednost i mjeru uspješnosti. Valja staviti ruku na srce i analizirati domete i okvire korisnosti po jednu naciju od strane njenih velikana iz oblasti koju igrom i zabavom zovemo.
I da zaključim sa osnovnom tezom koja je okosnica ovoga teksta.
Poremećen sistem vrijednosti
Zamijenjene su teze i okrenuta je vrijednosna ljestvica u modernom poimanju pitanja šta je uspjeh i poželjno ponašanje. Sve dok se na porodicu, a njena okosnica je žena – majka, gleda sa prijezirom i faktorom ograničenja, društvo će nastaviti da (pro)pada. Nesumnjivo.
Ili, dok se god iz pederskih organizacija budu finansirali projekti rastakanja naših porodica, zaogrnuti plaštom navodne borbe za jednakost i ista prava i dok se bude insistiralo da je žena nazadna samo zato što rađa svoju djecu u braku sa čovjekom kojeg voli – nema selameta. Nikome.
Sasvim sam siguran da će među čitaocima ovog teksta biti i onih koji će ga okarakterizirati kao pokušaj da se žena zatvori i stjera u zidove vlastitog doma gdje će provoditi vrijeme rađajući, odgajajući i perući muškarcima… To ni u primisli nije slučaj. Takvi, neka znaju, ne znaju čitati.
Takve ocjene, sasvim sam siguran, neće davati one žene koje rađaju jer znaju da je to najveća blagodat Božija koja im se daje.
Zatim, neće tako misliti žene koje odgajaju svoju djecu jer znaju da nema ljepšeg poklona od djeteta i, dakako, da iz ljubavi brinu o svojim muževima, o osobama koje su odabrale da provedu živote svoje, kao o odrasloj djeci svojoj.
Za ovo je potrebna ljubav. Samo osobe koje ne znaju i ne mogu da vole, a to je strašno stanje ljudskog srca, negativno će gledati na sposobnost i dar majčinstva, roditeljstva i bračnog života.
Odgojeni sinovi i kćeri će znati cijeniti svoje majke i svoje supruge. Oni nikada neće umanjivati njihovu vrijednost i značaj u organizaciji i kvaliteti svojih porodica.
(Izvod iz knjige Budi bolji čovjek, 50. str.)
