Za čitanje potrebno oko 3 min.
Kada god sebe upoređujemo sa nekim drugim, unosimo u grudi svoje hrpu negativnih osjećanja. Ili ćemo pozavidjeti nekome jer je bolji od nas ili ćemo se uzoholiti i postati umišljeni jer smatramo da smo bolji od nekog.
Prva usporedba je bila Iblisova usporedba sa Ademom ﷺ Umjesto pokornosti Uzvišenome Allahu, Iblisov neposluh i prvi grijeh se ogledao u tome da je sebe vidio boljim od Adema. Vidio je Adema manje vrijednim. Koristio je svoju mjeru, svoj nivo spoznaje, svoje informacije s kojima je raspolagao…
Kada god sebe upoređujemo sa nekim u tome smo bez sumnje subjektivni i tu procjenu vršimo na temelju nama dostupnih informacijama i saznanjima. Jer, mi ne znamo kako je drugima, ne znamo odakle su krenuli i kuda idu.
Što se više upuštamo u bavljenje drugim ljudima, mjerenju ljudske vjere i stepena pokornosti, ispravnosti nečije prakse i bliskosti Allahu dragome to naša duša sve više poprima iblisovsku uspoređivačku karakternu notu.
Svako od ljudi hodi svojim putem ka Allahu ﷻ . Allah dragi je ljude stvorio različitim i različito sposobnim da savladavaju svoj put. Obzirom da se naš put često dodiruje ili presijeca sa putevima onih s kojima živimo, katkada se ne možemo oteti dojmu da su njihovi putevi bolji i kvalitetniji ili lošiji i mukotrpniji. Svaka briga o tuđem putu i tuđem hodu svakako smanjuje brigu i bavljenje o vlastitom.
Jedina vrsta poželjne usporedbe jeste smatrati sebe u duhovnom smislu, u vjerskom smislu, slabim i potrebnim svakojakog razvoja i jačanja. U ovome ozračju valja tragati za ljudima koji su bolji od nas i koji svjedoče vjeru u Jednoga Boga daleko predanije nego mi sami. Ljude koje kada vidimo, da nas na Allaha i pokornost Njemu podsjete. Karakteristika slabića je da svoju duhovnu nadmoć mjere sa onima slabima i da govore dobar sam kakvih ima.
Ruku na srce, naše usporedbe sa drugima nisu tako česte u stvarima vjere. One su prisutnije u stvarima materije.
Eh da nam je u stvarima ovoga svijeta gledati one koji imaju manje i koji su slabiji od nas, a u pitanjima budućega svijeta i u primjere praktične vjere gledati one koji su bolji od nas.
Prihvatanje i življenje u skladu sa ovim principom je rješenje za brojne stranputice i ćorsokake našeg života. Mnogo toga što vidimo ili čujemo ili što nas snađe znali bi lakše prebroditi i uvijek i nanovo izađi duhovno snažniji i onosvjetski orjentiraniji.
Nažalost, kod nas je suprotno. Mi se rado upoređujemo u stvarima ovoga svijeta sa onima koji imaju više od nas i onda postajemo ljubomorni, zavidni i našim srcem ovlada uskogrudnost i zluradost. Onda želimo imati bolje auto, veći stan, bolju kuću, više novaca i sl.
Tek rijetke susrećemo koji sjetno priželjkuju da se njihovi životi promjene na način da budu Uzvišenom pokorniji, na onome što imaju Darivatelju zahvalniji i onome sa čime je On zadovoljan predaniji
