Za čitanje potrebno oko 3 min.
Davno sam čuo sjajno pitanje ili otvorenu dilemu: Da li čovjek prvo treba biti sretan, imati raznovrsne blagodati i u njima uživati i onda nakon toga biti na tim blagodatima i na takvom stanju – zahvalan. Ili treba biti zahvalan i onda kada nam dosta toga fali, kada smo u raznim problemima, iskušenjima, mukama,…?
Ovo pitanje izgleda na neki način apsurdno. Pa ko bi to mogao biti zahvalan na poteškoćama i iskušenjima?
A onda, kada se malo razmišlja o ovome i kada se uzme olovka i list papira i kada se olovkom taj lista papira prepolovi i na jednu stranu počnemo pisati ono što imamo, a na drugoj ono šta nemamo – a stvarno nam treba, kada počnemo pisati ono što nemamo i bolje što nemamo, a na drugoj što imamo – a voljeli bi da nemamo i to nam predstavlja poteškoću i muku… Onda shvatimo da čovjek itekako ima razloga da bude zahvalan na svome stanju.
Često čovjek ne primjećuje da ima i da koristi brojne blagodati samo zato što misli da se te blagodati podrazumijevaju. A onda nekad poslije sretne ljude koji to što on ima – nemaju.
Čovjek žudi za onim što nema, a ne obraća pažnju na ono što ima. Čovjek gleda u ugodnosti i ljepote materijalnog svijeta date nekim ljudima, a zaboravlja shvatiti da upravo to za čim on žudi i što priželjkuje možda jeste tim ljudima koji to imaju – propast. Žudnja za onim što nema, i nezahvalnost na onome što ima čovjeka unazađuje i kod njega rađa i hrani nezadovoljstvo, tjeskobu, mržnju, zavidnost, depresiju,…
Naš dragi Gospodar nas je obavijestio, pa skoro da nas je i potaknuo da brojimo Njegove blagodati… Jeste li ikada pokušali brojati Allahove blagodati?
“I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan.” (Sura Ibrahim, 34.).
U ovoj istoj suri nas Uzvišeni obavještava i uvjerava, makar mi to ne mogli shvatiti, da
“Ako budete zahvalni, Ja ću vam, uistinu, još više dati” (Sura Ibrahim, 7.)
Ovo je rješenje svakog muslimana pojedinačno. Ovo je rješenje za muslimanske porodice, muslimanske zajednice, za cijeli Ummet.
Biti zahvalan na onome što imaš čuvati, brinuti se o tome i to na najbolji i najadekvatniji način koristiti i i nastojati postići ono što nemaš, a potrebno ti je.
Ovo je rješenje za Bošnjake!
Kroz ovaj filter možemo pustiti bilo koga od nas… Filter zahvalnosti ili nezahvalnosti.
Kur'an koristi, pored drugih, jedan poseban termin (كنود) – kenud, kojeg prevodioci Kur'ana prevode kao nezahvalan. Taj termin nalazimo u suri Adijat koju, nadam se, svi znamo. (Znaš li?)
إِنَّ الإِنْسَانَ لِرَبِّهِ لَكَنُودٌ
“Čovjek je, zaista, svome Gospodaru nezahvalan (kenud).” (Sura Adijat)
Šta znači kenud?
Kenud nije obična nezahvalnost… Kenud je stalno kukanje i nabrajanje problema, nedostataka i iskušenja… Kenud je nezahvalnost na način da zanemaruješ i nećeš da vidiš blagodati koje ti je Gospodar dao.
Prenosi se da je neki čovjek jedne prilike prošao pored čovjeka slijepa, gubava i nepokretna, čije su strane tijela bile oduzete i čuo ga kako govori: “Hvala Allahu koji me je sačuvao brojnih kušnji kojima je kušao brojne svoje robove i koji me sa mnogim blagodatima počastio!“
Pa mu taj čovjek reče: “Od čega te sačuvao? Pa ti si slijep, gubav i nepokretan. Koja te to kušnja mimoišla?“
Pa mu ovaj reče: “Polahko čovječe! Moj Gospodar mi je dao jezik kojim Ga spominjem, srce koje Mu je zahvalno a na iskušenjima i nedostacima tijela moga sam strpljiv.“
Otrgnimo se tom osjećaju da ovog momenta, ako smo već došli do kraja ovog kratkog teksta, razmišljamo i zamišljamo bilo koga drugog osim same sebe. Ovdje su svi drugi manje bitini. Čak nebitni. Bitan je svko od nas sam sebi. Imamo li hrabrosti razmišljati, a posebice uzeti olovku i pisati ono na čemu bi trebali biti zahvalni?
Možemo li?
Možeš li?
