Za čitanje potrebno oko 4 min.
Posljednjih nekoliko dana je bilo bolno za mnoge muslimane širom svijeta, a posebice za muslimane na Novom Zelandu. Teroristički napad u kojem je ubijeno 50 vjernika u dvije džamije u gradu Christchurch je ostavio bez riječi sve ljude širom svijeta. Još jednom se pokazalo da terorizam, nasilje i ekstremizam nema vjeru i naciju i da žrtva bezumnika može biti bilo ko. U svom bolu i tragediji svjedočili smo ljudskom odnosu novozelandskog društva i njihovih političara prema porodicama žrtava, ali i prema muslimanima uopće.
Premijerka Novog Zelanda, Jacinda Ardern, je pokupila simpatije muslimana širom svijeta pokazujući svojim humanim odnosom prema porodicama žrtava terorističkog napada, političarima sa zapada i istoka, kako se pravi lider treba odnositi i ponašati prema svojim građanima.Sve je to bio razlog i povod da malo tragam za informacijama o Novom Zelandu. Novi Zeland je površinski više od pet puta veći od Bosne i Hercegovine, a 6,5 puta veći od Švicarske. U njemu živi oko 5 miliona stnovnika. Svega 1,2 % su muslimani (oko 70.000). U Švicarskoj živi oko 8,5 miliona stanovnika i oko 5,2 % su muslimani (500.000)
Na snimcima sa Novog Zelanda, za koje bi voljeli da njihov povod nismo nikada vidjeli, moglo se vidjeti da džamija An-Noor ima minaret. Tražio sam druge džamije na Novom Zelandu i vidio da ih još ima sa minaretima. Švicarska je 2009. godine zabranila izgradnju minareta muslimanima na nacionalnom referendumu.
U strašnom bolu i tuzi za ubijenim muslimanima u Christchurcu na Novom Zelandu, pitao sam se: Šta ako muslimani tamo nemaju svoje mezarje? Šta će sa toliko ubijenih muslimana? Hoće li se morati njihova tijela deportovati u zemlje njihovog porijekla?Provjerio sam – imaju muslimansko mezarje. Hvala Bogu!
U Švicarskoj do danas je tek 10-tak gradova odobrilo parcele za muslimansko mezarje. Hvala Bogu da je grad u kojem živim jedan od njih. Nekada jedna parcela pokriva teritorij cijelog kantona. Tragajući za informacijama o mezarjima za muslimane u Švicarskoj, našao sam da se tom pitanju u nekim lokalnim zajednicama pristupa sasvim prirodno, a negdje je pitanje muslimanskog mezarja političko pitanje. Ustvari, mnoga druga pitanja na neki način vezana za muslimane su u ovoj zemlji politička pitanja, a ne tehnička pitanja po kojima se muslimanima bez ikakve pompe i bespotrebne rasprave i diskusije tomogućavaju jednaka prava kao i drugima.
U tekstu od 23.02.2016. godine, najprestižniji švicarski dnevni list NZZ (Neue Zürcher Zeitung) je pisao o ovoj temi u teksu koji nasi briljantan naslov – Vječiti nemir (Die ewige Unruhe), aludirajući da je pitanje muslimanskih mezarja za švicarske muslimane postao vječiti nemir.
Groblja se u brojnim kuturama smatraju vječnim počivalištima i mjestima vječnog mira za one čiji se ostaci tamo pokopavaju. Znati da imaš parče zemlje u koji će moći biti pokopano tvoje umrlo tijelo je, uz mnogo toga još, jedan znak da zemlja u kojoj živiš te prihvata kao svoga punopravnog i jednakopravnog građanina. Nažalost, stotine hiljada muslimana nemaju taj osjećaj, već i danas tijela svojih umrlih šalju u zemlje njihovog porijekla.Valja biti iskren i kazati da je to i najčešće želja umrlih, ali to ne amnestira državne organe da se muslimanima obezbijede mezarja.
Gledajući odnos novozelanđanskih političara, države i društva vjerujem da milioni muslimana širom Europe priželjkuju sličan odnos od političara u zemljama u kojima rade, plaćaju porez, služe vojsku i te zemlje doživljavaju svojim drugim domovinama. Tamo negdje u primisli se javlja jedno strašno pitanje koje se gotovo ne usuđujem ni spomenuti – ali moram:Zar se treba desiti nešto slično, ne daj Bože, muslimanima u Europi pa da neke politike postave pitanje svog odnosa prema nama. Nadamo se da ne mora.
Ali, ovo svakako jeste prilika da svaka ozbiljna nacija i politika u svim zemljama u kjima žive muslimanske manjene postave pitanje njihovog odnosa prema muslimanima. Da se konačno postavi pitanje da li će rastuća islamofobija širom Europe omogućiti ili biti vjetar u leđa nekim novim, do sada skrivenim ili neskrivenim teroristima da krenu u krvave pohode protiv muslimana.
Muslimani širom svijeta su se nebrojeno puta ograđivali i slali jasne poruke svima koji su htjeli njihove glasove slušati, da luđaci i teroristi sa muslimanskim imenima, koji su navodno vršili terorističke napade širom svijeta, ne predstavljaju ni islam ni ogromnu većinu muslimana. Muslimani su očekivali i preklinjali d aih se ne povezuje sa islamom i da se pojam tzv. islamskog terorizma ne koristi. U posljednje vrijeme se mnogo opreznije pristupa analizama terorističkih napada i olahkoj upotrebi tog pojma, ali muslimanima širom svijeta je već učinjena nepopravljiva šteta.Pravedan odnos prema muslimanima i muslimanskim manjinama u Europi, od strane brojnih europskih država, bi bio dobar znak da se Europa ozbiljno želi suočiti i boriti protiv zla rastuće islamofobije i da muslimane počne tretirati kao punopravne građane. Muslimani će to bez sumnje znati cijeniti.
Živi bili pa vidjeli.
You must be logged in to post a comment.