Uz knjigu Budi bolji čovjek, Sabahuddin-ef. Sijamhodžića
Živimo kao na peronu, između dva voza ili autobusa; kao u pristaništu između dva broda; kao na aerodromu između dva avionska leta. Od danas do sutra. Na sve drugo mislimo samo ne na sebe. Potpuno smo zaboravili zašto smo ovdje!? Već odavno niko više ni ne postavlja sebi to pitanje. A morao bi to učiniti svaki čovjek. Ne samo vjernici, nego i ateisti, kao ljudi, i upravo zato što su ljudi moraju sebi barem jednom u životu ozbiljno postaviti pitanje: “Zašto sam ovdje, šta mi je činiti u ovom svijetu?“ I jasno odgovoriti na njega, za cijeli život! Jer život o kojem se nismo pitali, i nije pravi život – nije naš život! Ako vjernik nema odgovor na ovo pitanje, kako će pred Gospodara svjetova!? Ako se ateista ne pita o razlozima svog života, dočekaće da se pita čiji je on to život uopšte proživio!? Bolje rečeno: čiji je to život uludo proćerdao? Za koga je radio i skupljao, čiji je on to argat bio i teškim kulukom zagrtao ono što mu više neće trebati i što sa sobom neće moći ponijeti. Pitaće se, sigurno.
Kada se i za njega sva svjetla ovog svijeta pogase!
Mnogi su sasvim zaboravili, gotovo cijeli svijet je odavno smetnuo s uma to najvažnije pitanje ljudskog postojanja, ali ne i Sabahuddin Sijamhodžić! Jasno i odrješito, u Uvodu (čiju važnost mnogi čitatelji podcjenjuju, a na koju s pravom ukazuje sam autor), on ističe da je traženje pravog odgovora na to pitanje glavni cilj njegove knjige:
“Moja namjera i želja je uvijek bila, makar to nisam uspio adekvatno artikulirati, da onaj ko bude čitao i razmišljao o onome o čemu pišem pokuša biti bolji čovjek. Pokuša biti uspješniji, odlučniji, hrabriji, pravedniji, moralniji,..”
Budi bolji čovjek! – u toj kratkoj i jezgrovitoj formulaciji, koja je ujedno i naslov ove izuzetno dragocjene knjige, Sabahuddin-ef. je sažeo svoj odgovor! Vjerovatno najbolji i najtačniji odgovor koji se može dati. Jer, od toga da postanemo bolji ljudi ništa ne može biti važnije u životu, ničim drugim se ne može bolje opravdati naš boravak u svijetu, nikakav plemenitiji cilj od ovoga ne bismo mogli zamisliti, od toga da se u svemu što radimo težimo uzdići, uzvisiti, od sebe načiniti svoje najbolje djelo! Budi bolji čovjek! – to je smjernica za cijeli život, uputstvo koje nam otkriva zadatak i određuje mjeru u kojoj smo ga ispunili: Da budemo bolji kada stignemo do kraja našeg puta nego što smo bili kada smo na svoj put polazili!
Budi bolji čovjek! To je onaj zov koji smo jednom svi čuli, to je naša istinska invokacija koju smo prepoznali kao svoju obavezu, koliko god se kasnije pravili da ga nismo čuli ili uistinu postali gluhi.
Posebnu vrijednost knjizi daje činjenica da ovaj svoj sjajno formulisani odgovor autor ne nudi deklarativno, ne degradira ga na puko zanovijetanje – na banalnu frazu kojom roditelji bodre djecu i kojom, s visine svoje pozicije, na hutbama i misama, kler svih vjeroispovijesti opominje vjernike. Ozbiljan i temeljit, posvećen svom najdubljem uvjerenju, Sabahuddin Sijamhodžić tumači i objašnjava, analizira i promišlja sve aspekte života kroz prizmu imperativa Budi bolji čovjek, dajući preciznu dijagnozu realnog stanja svijesti modernog čovjeka (posebno Bošnjaka muslimana) i nudeći širok dijapazon čvrstih argumenata u prilog svoje aktivističke filozofije života.
U skladu sa svojim intelektualnim profilom i spiritualnim identitetom, kako i priliči aktivnom imamu, autor dosljedno locira glavni izvor duhovnog rasula savremenog čovjeka u prekidu tradicionalne – (ključne!) – veze religije i svakodnevnog života koji je dovodi do toga da su u savremenom životu, religija i duhovne vrijednosti, kako kaže autor:
“(…) izgubile svoje mjesto u ekonomiji, politici, obrazovanju. Neprisustvo religije, u ovome slučaju islama, u politici, ekonomiji, obrazovanju i uređenju društva uopće, ima za posljedicu gubljenje moralnih normi. Medijsko promoviranje apsolutnih individualnih sloboda i dopuštenosti svega ima za posljedicu rušenje autoriteta i moralnih normi.”
Budnoj pažnji i oštrom oku autora, nije promakla činjenica da je veliki mutni talas preplavio svijet prodirući u sve pore života, čak i u onaj njegov dio tradicionalno striktno rezervisan za uzvišenu predanost molitvi i pobožnosti, pri čemu se:
“(…) relativizira i sami prostor džamije. Pa ćete tako naći da se mladenci nakon formalnog šerijatskog vjenčanja pred kamerama i poljube, i džamija postane idealno mjesto za photoshooting.”
Ipak, koliko god uvjerljivo i konsistentno brani neophodnost poštovanja religijske (konkretno, islamske) tradicije, Sabahuddin Sijamhodžić nije ni dogmatik ni fanatik, nego čovjek koji u punoj mjeri uvažava životnu realnost, iz prve ruke poznaje sve bitne aspekte modernog načina života i uz to, odlično vlada svim ključnim znanjima i vještinama koje takav život zahtijeva.
Njegovi savjeti oko upotrebe “pametnih telefona”, opsjednutosti video igrama, dobrim i lošim stranama korišćenja interneta, otkrivaju vrsnog znalca i čovjeka koji o svemu promišlja duboko i za svaki problem pronalazi efikasno rješenje. To promišljanje potvrđuje se već u prvim uputstvima koja naglašavaju potrebu da se najprije utvrdi karakter i verificira pouzdanost potencijalnog izvora informacija pa tek:
“(…) na temelju toga donositi odluku da li taj izvor informacija staviti u svoje favorite. Drugo, prije korištenja interneta i bilo koje na njemu dostupne usluge, potrebno je znati odgovor na pitanje šta želimo saznati, postići i na koji način želimo postati bogatiji kada ga prestanemo koristiti. Jer, ako mi na internetu ne tražimo neku korist, onda je nećemo ni naći, ali ćemo biti pronađeni i iskorišteni.”
Postajanje boljim čovjekom je zadatak koji stoji pred svim ljudima, uključujući posebno tumače vjere, odnosno, vjerske ličnosti na svim hijerarhijskim nivoima. Njihovo znanje o vjeri, kaže Sabahuddin, mora biti uvijek otvoreno za nove informacije, posebno koncentrisano na njenu etičku dimenziju, a svaki duhovni učitelj (da'ija), treba neprekidno nastojati da bude i sam bolji čovjek.
U ravno 100 dužih i kraćih eseja, priča, rasprava koliko ova knjiga sadrži, autor je obuhvatio praktično sve aspekte života savremenog čovjeka, obraćajući se primarno svom auditorijumu – Bošnjacima muslimanima. Svaki od ovih tekstova pojedinačno, potvrđuje njegovo poznavanje tog života u tančine, notirajući sve kritične tačke koje stoje na putu prijeteći da se zaboravi na onaj osnovni cilj, kao što otkriva i svoje duboko razumijevanje potencijalnih psiholoških izazova i moralnih iskušenja koja moderni život predstavlja za vrijednosni sistem Bošnjaka muslimana, kako u dijaspori, tako i na tlu Bosne, svoje postojbine.
U doba nekritičkog povlađivanja ekstremnom feminizmu, Sabahuddin Sijamhodžić sagledava svu vrijednost poštovanja temeljnog odnosa žene i muškarca, u skladu sa njihovim prirodnim ulogama i posebno, u kontekstu očuvanja autentičnih vrijednosti islamskog shvatanja braka i morala žene i muškarca.
Knjiga je koncipirana kao propedeutika, pedagoški i didaktički kompendij napisan jasnim jezikom, sa istančanim osjećajem rođenog pripovjedača, uz dobro odmjerenu dozu dramskih kvaliteta i diskurzivnog izlaganja, bez dociranja i paternalizma, što sve zajedno rezultira u harmoniji književnih i filozofskih kvaliteta, začinjenih oštroumnim zapažanjima i ukrašenih diskretnim lirskim iluminacijama, kroz koje povremeno dopre sjena melanholičnih reminiscencija!
Iako tek na pragu zrelog doba, autor ove knjige je potvrdio svoju punu zrelost mislioca i suvereno formulisao svoj stav u odnosu na duhovni identitet svojih sunarodnika Bošnjaka, kao i beskompromisno poštivanje njihove borbe za odbranu svoje matične države Bosne i Hercegovine. Kada je riječ o zrelosti, svođenje životnih odluka na pitanje sopstvene odgovornosti pojedinca poklapa se sa najvišim filozofskim idealima o suštinskoj slobodi kao pretpostavci ljudskog bivstvovanja. Bez slobode, nema ni odgovornosti. Utoliko čovjek-vjernik i danas, možda više nego ikada, mora očuvati svoju unutrašnju slobodu, a svoju pokornost, kako ističe autor, iskazati samo prema Gospodaru:
“Samo Tebi ibadet činimo, i samo od Tebe pomoć tražimo. Ovo je životna parola vjernika. Ovo je mjera uspjeha. Suština ljudskog života treba biti ibadet – pokornost Allahu, dž.š., a u životnim nedaćama i iskušenjima izlaz tražiti samo u oslanjanju na Njega.”
Njegov patriotizam je nenametljiv ali nesalomljiv, uistinu, koliko paradigmatičan toliko i opominjući za Bošnjake, narod koji je u ratu kadar da se od svake agresije odbrani hrabrije nego iko, ali narod koji u miru brzo zaboravlja na obavezu da poštuje sopstvenu borbu i svoje najhrabrije sinove – šehide.
Prijeko potrebna, nadasve korisna, poučna i zanimljivo ispričana priča o potrebi očuvanja najviših vrijednost vjere u životu muslimana vjernika i njihovih iskušenja u lavirintima savremenog života.
Nomen est omen! Ime je predznak! Ova latinska izreka, razumije se, nije toliko sigurna da bi se prihvatila bezrezervno i u svakom pojedinačnom slučaju. Ipak, očigledno se povezanost ličnog imena i – karaktera a time i sudbine ljudi (“Karakter je čovjekova sudbina!”) – potvrdila dovoljno često da ova izreka ne samo nastane nego i da se pojavi i održi do danas! Ja sam je prepoznao i u ovom primjeru. U asocijaciji sa imenom autora knjige Budi bolji čovjek (Sabahuddin kao spoj pojmova sabah i vjera – svitanje vjere) može se opravdano reći da je on ovom knjigom jasno, uvjerljivo i odlučno razgraničio svitanje istine od sumraka zabluda, na stotinama primjera koji će biti od velike pomoći svima koji imaju oči da vide i uši da čuju.
akademik Ferid Muhić
Ferid Muhić, univerzitetski profesor, filozof i književnik, rođen je 1943. godine u selu Mahoje kod Zavidovića, Bosna i Hercegovina. U svojoj bogatoj akadamskoj karijeri predavao je na Unoverzitetu Sv. Kiril i Metodije u Skoplju, te na drugim univerzitetima širom svijeta, kao što su: International Institute of Islamic Thought and Civilization u Kuala Lumpuru, Florida State University, Syracuse University, New York University, Sorbonne 8 u Parizu, Singapore University, te na univerzitetima u Jugoistočnoj Europi. Užeoblasti njegova interesovanja su savremena filozofija, kuturna antropologija, politička filozofija, estetika i filozofija religije. Objavio je više djela iz navedenih oblasti, kao i više književnih djela: Kritički metodi, Filozofija ikonoklastike, Motivacija i meditacija, Štit od zlata, Noumenologija tijela, The Study in Fragmentation and Despair, Logos i hijerarhija, Mišljenje u akciji, Smisao i vrlina, Filozofi utješitelji, Filozofija religije u njemačkom klasičnom idealizmu, Ex Cathedra, Falco Peregrinus, Sto koraka iznad, Dim ugarka snova, Islamski identitet Evrope, itd.
Bio je prvi predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjestnosti. Trenutno je član Parlamenta Makedonije kao predstavnik bošnjačke manjine.
You must be logged in to post a comment.