Za čitanje potrebno oko 2 min.
Blagodat znanja, blagodat imetka i blagodat života (vremena) su Allahove blagodati koje neće naći svoje pravo mjesto u našim životima niti ćemo istinski shvatiti slast i zadovoljstvo da smo njima darovani, sve dok te blagodati ne budemo primjenjivali u korist i za korist drugih.
Sve dok ovo ne postignemo očigledne blagodati kojim smo darovani i koje drugi ljudi oko nas primjećuju da ih imamo bit će nam samo teret i opterećenje, makar mi lagali druge i sebe da nas usrećuju.
U ovaj kalup možemo stavite i druge blagodati i imaćemo isti rezultat.
A najstrašnije u svemu ovome jeste da mnogo lakše prepoznajemo blagodati u životima drugih ljudi, nego u svome.
I tako se zna desiti da čovjek cijeli život sakuplja znanje od kojeg nema niti će imati stvarne koristi ni on ni ljudi s kojima živi, samo zato što ga nije adekvatno i ispravno dijelio.
I tako se zna desiti da čovjek cijeli život sakuplja imetak od kojeg nema niti će imati koristi ni on ni oni s kojima živi, samo zato što ga nije adekvatno trošio.
I tako se zna desiti da čovjek ima toliko slobodnog vremena, ali od njega nema niti će imati koristi ni on ni oni s kojima živi, samo zato što ga nije adekvatno provodio i koristio.
I na kraju onaj što ima slobodnog vremena zavidi onome što ima znanja i onome što ima imetka više od njega, a onaj što ima znanja zavidi onome što ima imetka i onome što ima slobodnog vremena više od njega i onaj koji ima imetka zavidi onom što ima znanja i onome što ima slobodnog vremena više od njega.
I onda… I onda niko nema i ne osjeća slast u onome što ima već žudi za onim što nema. A rješenje je tako jednostavno: Nije stvar u žudnji za onim što nemamo, nego u ispravnom trošenju onoga što imamo.
I sve će doći na svoje mjesto. Ako to budemo sa Bismillom činili.
