Za čitanje potrebno oko 3 min.
Političari su onakvi kakav je narod koji ih bira. U prosjeku. Ima onih koji su bolji od prosjeka svoga naroda, ali i onih koji su znatno lošiji.
Oni koji kažu da nemaju za koga glasati ustvari govore više o sebi nego o kandidatima. Ili se smatraju boljim od svih pa ne prihvataju da biraju lošije, a eto niko se nije sjetio da ih na listu stavi, ili ih nije uopće briga. Ti gotovo da su gori od onih koji biraju loše. Jer biti na strani loših i znati da je tako je, ipak, rijetkost. Ljudi najčešće biraju lošije kandidate zbog toga što se boje, što su izmanipulirani, što imaju u tome interes i što one bolje (dovoljno) ne poznaju ili u njih nemaju dovoljno povjerenja.
Ako nismo među ovakvima i ako se smatramo boljima jedini način da to (do/po)kažemo jeste da biramo bolje od njih. Jer, ako ne biramo bolje, oduzeli smo glas dobrom kandidatu i time glas koji je dat lošem učinili dvostruko jačim.
Suzdržavanje od glasanja je gore od lošeg biranja. Loš izbor kazuje da je nekome stalo i makar i ne bio u pravu, s takvima se može raditi i predanim radom i činjenjem dobra pokazati mu pogrešnost prethodnog izbora.
Govoriti da jedan glas ništa ne znači, da se ništa neće promjeniti i da će sve biti isto jeste suprotno islamskim principima. Naime, Allah dž.š. u suri en-Nisa, 84. ajet, kazuje da nam se valja truditi na putu dobra (Allahovom putu) makar na tom puti bili i sami i da pritom bodrimo i podstičemo vjernike. Allah dž.š. nas ne tereti preko mogućnosti naše.
Pitanje (ne)glasanja briljantno i zorno vizualizira, kako to predaje bilježe, jedan mrav koji trči, sa desetim dijelom kapi vode na leđima svojim, u vrijeme kada je poslanik Ibrahim a.s. bespravno bačen u vatru, htijući je gasiti. Kada mu biva prigovoreno da to ama ništa ne može pomoći i da to nema nikakvog smisla, on kazuje riječi koje bi svako od nas trebao napisati i uokviriti u stanovima svojim: “JA ŽELIM DA MOJ GOSPODAR VIDI NA ČIJOJ SAM STRANI.“
E, jednako tako, ako i smatramo da naš glas neće promjeniti ništa i ako svi kazuju da će se desiti onako kako smatramo da nije dobro, naša je obaveza da svojim glasom posvjedočimo na čijoj smo strani (bili).
Potpuno je pogrešno rezonovanje i nefer predizborna floskula da bilo ko na naša pleća tovari odgovornost za državu, za naciju, za budućnost,… plašeći nas da naš “pogrešan” glas ide protiv svega nabrojanog. Naš glas je protiv svega gore nabojanog samo onda kada odaberemo laž umjesto istine, lopovluk umjesto zakonitosti, nepotizam i korupciju umjesto odgovornosti i sistema,… ma o kome se radilo.
Najbolji i najsnažniji glas za državu i sve druge vrednoste jeste glas za najbolje ljude koje poznajemo i koje smo u prilici birati.
Često nam žele kazati da je bolje birati loše, nesposobne i sumnjive kandidate u “pravoj” partiji, nego dobre, vrijedne i poštene kandidate u “lošoj” partiji. Ovo je pogrešno. Kao što truhle jabuke u prelijepim korpama nemaju nikakvu vrijednost, tako i loši ljudi u dobrim strankama nisu garant ničemu dobrom. Pitanje je samo otkud (još uvijek) tamo?
Zazivajući dragoga Allaha i moleći Ga da nam da mudrosti i pameti da za 10 dana biramo krajnje odgovorno, završavam ovaj tekst.
