Za čitanje potrebno oko 4 min.
ZZašto neke ljude tretiramo da su gori od šejtana?
Je li zato što su povrijedili našu sujetu, ili zato što su nam razbucali nefs i razgolitili ga pa ne može više jednostavno folirati jedno, a biti posvema drugo?
Zašto istinu od ljudi koji ugrožavaju naše interese hoćemo zanemariti i njome se ne baviti, nego se baviti tim ljudima krijući vlastitu nesigurnost?
Zašto nam nije mjera istina ma ko je rekao ili ma ko je želio ili ma ko je tražio da se obejani?
Zašto smo spremni isimjavati, ponižavati, vrijeđati ljude koji su nas ošamarili istinom ili traženjem istine i u isto vrijeme braniti svoju verziju istine
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: „Povjerio mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem čuvanje Sadekatul-fitra, pa mi je došla osoba (kradljivac) i počela krasti hranu, pa sam ga uhvatio i rekao mu: „Sigurno ću te tužiti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.“ Zatim je ispričao čitavu priču dok mu šejtan nije treći put došao i rekao: „Pusti me, naučiću te nekoliko riječi u kojima će ti Allah dati koristi.“ Rekao sam: „Koje su to?“ Rekao je: „Kada legneš u svoju postelju prouči Ajetul-Kursijju, pa ćeš od Allaha stalno imati jednog čuvara i šejtan ti se neće moći približiti sve dok ne osvaneš.“ Pa sam ga pustio, i dočekao sabah namaz, pa mi je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Šta je juče uradio tvoj zarobljenik?“ Pa sam rekao: „Allahov Poslaniče, tvrdio je da če me podučiti riječima kojima će mi Allah dati koristi, pa sam ga pustio.“ Rekao je: „Koje su to riječi?“ Rekao sam: „Kazao mi je: „Kada legneš u svoju postelju prouči Ajetul-Kursijj od početka do kraja: Allah, nema boga osim Njega, Živi, Održavatelj.“ I rekao mi je: „Uz tebe će stalno biti čuvar od Allaha, i šejtan ti se neće približiti dok ne osvaneš.“ A ashabi su žudjeli za svakom dobrom više nego bilo čim drugim. Pa je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Pa on ti je rekao istinu iako je veliki lažljivac. Znaš li, o Ebu Hurejre, s kim si već tri noći razgovarao?“ Rekao je: „Ne znam.“ Rekao je: „To je bio šejtan.“ (Hadis bilježi El-Buhari).
U ovome briljantnom hadisu imamo mnogo pouka. Evo samo nekih:
– kada ti je nešto povjereno, lažljivci i kradljivci žele da se desi pronevjera i sve urade da se emanet prokocka, uništi, neispuni,…
– od kradljivaca, lažljivaca, negativaca, neprijatelja,… možemo nekad naučiti nešto dobro. Naučiti lekciju.
– učenje ili usvajanje neke informacije, znanja, vještine, koja se pokaže kao istina, makar dolazila i od najgorih ljudi, od negativaca, je prihvatljivo.
– mjera je istina, a ne naš nefs, mišljenje, interes,…ma kako ga mi istinom htjeli pokazati
– povjerenje, emanet i položaj koji je nekome dat biće stalno predmet napada i uvreda onih kojima je nefs draži od istine
Zašto se odnosimo prema nekim ljudima kao da su oni gori od faraona, a mi bolji od Musaa a.s.?
Zašto ismijavamo druge ljude zovući ih pogrdnim imenima samo zato što nam njihove riječi i postupci ne pašu?
Zašto nam nefs i ugrožen interes pomuti razum i osjećaj vjere, te često istinu minimiziramo i odbacujemo samo zato što nam dolazi od onih od kojih nismo očekivali i što nam njena britkost izaziva nelagodu?
Zar ne bi trebali svačije riječi, svačije primjedbe, svačije pohvale, svačiju podršku,… promišljati kroz prizmu istine i u tuđim riječima i postupcima uvijek tražiti ono najbolje?
Zašto nam godi dodvoravanje, ulizivanje, poltronstvo onih koji od nas nešto očekuju ili išću, a ne odgovara nam istina onih koji su o nama neovisni i koji od nas ništa ne trebaju?
Je li to mislimo da Allah Uzvišeni ne vidi, ne zna i nije obaviješten o onome šta radimo?
اللهم أرنا الحق حقاً وارزقنا اتباعه وأرنا الباطل باطلاً وارزقنا اجتنابه.
Gospodaru, pokaži nam da je istina – istina i daj nam da je slijedimo i pokaži nam da je laž – laž i daj nam da je se klonimo.
