Za čitanje potrebno oko 5 min.
Poslanik, s.a.v.s., je kazao u poznatom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Nu'mana bin Bešira, r.a.,: „Halal je jasan i haram je jasan, a između njih su sumnjive stvari koje većina ljudi ne zna. Pa, ko se bude sačuvao sumnjivih stvari sačuvao je svoju vjeru i čast. A ko upadne u sumnjive stvari, upao je u haram…“
Svjesno prenošenje i bavljenje sumnjivim stvarima čovjeka neupitno dovodi u stanje da upadne u haram.
Semura b. Džundub, r.a., prenio je Resulullahove, s.a.v.s., riječi upozorenja: “Ko prenese lažan hadis znajući da je lažan, tretira se kao ostali lažljivci.” (Muslim)
A o onima koji lažu na Poslanika, s.a.v.s., Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko na mene slaže neka sebi pripremi mjesto u vatri.” (Buharija i Muslim)
Da nas Allah sačuva da budemo od onih koji lažu na Poslanika, s.a.v.s., ali i i od onih koji, iz nemara, neznanja, inata prema nekome ili nečemu, prenose vijesti i predaje čiju vjerodostojnost ne znaju.
Ako ni zbog čega drugog ne bi trebao da se insan kloni pisanja i raspravljanja o redžebu – onda je to uvodni hadis.
Širenje vijesti o mjesecu redžebu i njegovim posebnostima se dešava svake godine.
Nema niti jedan hadis koji se prenosi o mjesecu redžebu da kod hadiskih učenjaka ima stepen vjerodostojnosti. Sve predaje se u kojima se spominje ovaj mjesec se mogu podijeliti na: slabe (daif) i lažne (mevdu’).
Vjerovatno najpoznatija predaja jeste ona u kojoj se kaže da je Poslanik, s.a.s.v., kada bi nastupio mjesec redžeb učio dovu: „Moj Gospodaru, blagoslovi nas u mjesecu redžebu i ša'banu i daj nam da dočekamo ramazan“.
Ovu predaju su zabilježili Bejheki, Taberani i dr., ali su je hadiski učenjaci označili kao slabu (daif) i da se na temelju nje ne može graditi stav niti argumentacija.
Podsticanje na učenje dove da nam Allah, dž.š., omogući da dočekamo ramazan, načelno, nema problem i možemo koristiti slabe predaje (daif) u smislu bodrenja i podsticanja ljudi da čine dobra djela uz obavezno naglašavanje da su predaje slabe (daif), da se ne bi desilo – kao što se upravo i desilo – da se na takvim predajama počne graditi trajna praksa, stav i argumentacija o posebnosti i vrijednosti nečega u odnosu na nešto drugo.
Važno je znati da je sva priča o fadiletima mjeseca redžeba nategnuta. Oni koji zastupaju takav stav ne usuđuju se govoriti o sunnetu, jer znaju i sami da za to nemaju argumente, pa najviše što kažu jeste da je mustehab (lijepo) nešto raditi u mjesecu redžebu.
Zaprepašćujuće je čudno da toliko naglašavanja i vjerodostojnih hadisa o učenju Kur'ana, o dobrovoljnom postu, o noćnom namazu, itd. nije u praksi ljudi i onda odjednom počne se insistirati na nečemu, u najmanju ruku, sumnjivom. Kako to shvatiti? Kako to razumjeti osim kao nefsansko-šejtanski pakt s ciljem smutnje, rasprave i slabljenja stvari muslimana.
Kada se govori o mjesecu redžebu, noći lejletu-r-regaibu, ali i o drugim temama oko kojih se tupe zubi godinama zna se u odbranu određene prakse spomenuti tradicija. Naravno, sve što je vrijedno i korisno u našoj tradiciji treba njegovati i čuvati, ali jednako tako sve u našoj tradiciji što je štetno i što nema svoje utemeljenje u izvorima treba preispitivati. Pa zar Časni Kur'an nas na tako mnogo mjesta ne obavještava o prethodnim narodima koji su svoju praksu i način vjerovanja opravdavali tradicijom i vjerom koju su naslijedili od svojih predaka. Časni Kur'an, s poštovanjem i uvažavanjem, čuva sjećanje na prethodne Allahove poslanike, ali nedvosmisleno se očituje po pitanju zastranjenja ili pogrešne prakse prethodnih naroda.
Najmanje što se može uraditi jeste ne dozvoliti sebi da u zaljubljenosti u svoj stav i svoju verziju istine budemo nepravedni jedni prema drugima i da jedni druge ružnim imenima zovemo. Svaki čovjek procjenjuje i promišlja na čemu će graditi svoju vjeru i koje izvore, praksu i tradiciju će smatrati svojom. Izvijesne razlike u shvatanju određenih događaja, pojava ili drugačiji pristup konstitutivnoj i interpretativnoj tradiciji islama ne smije biti kamen spoticanja u međumuslimanskom uvažavanju i bratskoj ljubavi. Tako se i ovaj tekst i ove riječi imaju razumijeti.
“KO OBAVJESTI O POČETKU OVOG MJESECA (REDŽEBA), DŽEHENNEM MU JE ZABRANJEN” – je uvreda za vjeru
Izmišljena predaja „Ko obavjesti o početku ovog mjeseca (redžeba), džehennem mu je zabranjen.“ je u najmanju ruku smiješna. Ne znam kako čovjek može smatrati da se za obavijest o početku nekog mjeseca može zaslužiti tako mnogo.
Kada bi predaja govorila o mjesecu ramazanu, koji ima svoje predonosti i fadilete u odnosu nad drugim mjesecima, ili o petku kao najodabranijem danu, ili o noći Kadr kao najodabranijoj noći, mogli bismo tražiti neku logiku.
Nevjerovatno je da neko uopće može i pomisliti da se časna vjera islam i toliko naglašavanje da se insan trudi, da radi dobra djela, da se žrtvuje na raznim poljima može svesti na gornju predaju u kojoj se, navodno, kaže da je džehennem zabranjen osobi koja nekoga obavjesti da nastupa jedan mjesec koji je drugačiji od drugih samo u tome da je jedan od četiti mjeseca u kojima je zabranjeno ratovanje (ešhuri-l-hurum).
Molim Allaha dragoga da nam da pameti da izvršavamo farzove, da se čuvamo harama, da čuvamo i slijedimo jasne sunnete.
Molim Allaha dragoga da nas sačuva licemjerja licemjernih ljudi i zla onih koji za sebe kažu, dok smutnju siju, da samo dobro rade.
