Za čitanje potrebno oko 3 min.
Liderstvo je poput roditeljstva.
Kao što svako ima pretpostavku da može biti roditelj, to ne znači da svako želi biti roditelj ili da bi svako trebao biti roditelj.
Tako je i sa liderstvom.
Kao što svako ima pretpostavku da može biti lider, to ne znači da svako želi biti lider ili da svako treba biti lider.
Prihvatanje odgovornosti da budeš roditelj ili lider podrazumjeva mnogo odgovornosti, odricanja, promjena,…
(parafraziran Simon Sinek)
Slušajući ovog briljantnog motivacijskog govornika uočavam da i sami totalno pogrešno razumijevamo i liderstvo, ali i roditeljstvo.
On insistira na tome, i smatram da je to od krucijalne važnosti, da osnovni zadatak lidera nije uspjeh ili rezultat neke aktivnosti. Npr. osnovni zadatak lidera u politici nije da prine o izbornim rezultatima, zadatak lidera u firmi/organizaciji nije da brine o proizvodima ili kvaliteti usluga, zadatak lidera u sportu nije da brine o rezultatu, zadatak lidera u vjerskoj organizaciji nije da brine o kvaliteti usluge koja se pruža vjernicima,…
Zadatak lidera su ljudi. Zadatak lidera je da brine o ljudima, koji brinu o ljudima, koji brinu o ljudima koji brinu o – rezultatima, uslugama, proizvodima.
Isto kao i roditelj. Pravi roditelj treba da brine o svome djetetu i da ga kao čovjeka pripremi da, kada za to bude došlo vrijeme, nudi najbolje usluge, da proizvodi najbolje proizvode i da postiže najbolje rezultate,…
Kao što primjećujemo kod sebe ( a kod drugih pogotovo) rezultate lošeg rediteljstva, tako jednako možemo primjetiti rezultate lošeg liderstva.
Pravi lideri, prave vođe, brinu o ljudima…
Loši lideri znaju uništiti živote kvalitetnim ljudima samo zbog toga što ne rade svoj posao kao treba i u svemu tome će biti ubjeđeni da rade “pravi” posao i da su – iskreni.
Zadatak lidera je da brine o onima koje vodi da najbolje što znaju i mogu rade svoj posao.
Ako bilo ko od lidera u lancu ne radi svoj posao kako treba – dešava se problem. Bilo da se radi o državi, kompaniji, organizaciji, Islamskoj zajednici i sl.
Onda jedni optužuju ili smatraju odgovornim one druge za nedovoljno dobre rezultate i uspjehe.
O organizacijama u kojima pitanje liderstva nije kvalitetno riješeno dešava se da loši lideri koji su liderima postali pogrešnim sistemskim rješenjima ili (ne)pravil(nost)ima uzimaju sebi za osnovni zadatak da ruše lidere kojima su hijerarhijski nadređeni/podređeni a koji su bolji od njih. U takvim (ne)sistemima/organizacijama lider umjesto da brine o odgovornosti i ljudima koji su mu povjereni – on u biti gleda kako da se sačuva od zla onoga “iznad” sebe ili da uništi onog “ispod” sebe, što smanjuje efektivnost i kvalitet njegove usluge ili proizvoda. Umjesto da se ima oslonac, podršku, savjetnika, “sluga” u lideru, on u njemu vidi ucjenjivača, prijetnju i neprijatelja.
Lider brine o ljudima koje vodi, a ne da ih koristi za svoj interes i svoju korist.
Liderstvo je, u biti, služenje. Pravi lider služi interesima onih koje vodi tako da od njih napravi najbolje što se može napraviti. Ako se desi suprotno i lider počne koristiti one koje vodi za svoj interes, svoju poziciju, svoju veličinu, svoj imidž,… onda ne govorimo o liderstvu nego govorimo o neodgovornosti i izdaji liderstva.
Pa zar to i Poslanik, s.a.v.s., nije rekao u poznatom hadisu o odgovornosti lidera.
Samo što mi LIDERE i danas zovemo ČOBANIMA. Jadi naši i naše razumijevanje i tumačenje hadisa!
