Za čitanje potrebno oko 2 min.
Mnogo je jednostavnije za sve negativno optužiti nekoga drugog.
Mnogo je lakše svoje za neuspjehe, loše odluke i propuste optužiti ili smatrati odgovornim nekoga drugog.
Možda s tim možemo sebe pokušati, a nekoga i uspjeti, zavarati i javno se ponašati da je to tako, ali sasvim sigurno savjest nam neće dati mira. Ona će se javiti onda kada je najmanje budemo trebali i željeli i ona nam neće dati mira.
Treba se čuvati generaliziranja, ali to nekada ipak radimo želeći ukazati na dominantnu osobinu nečega ili nekoga.
Na primjer, postoje ljudi koji se uklope i naviknu igrati ulogu žrtve i ne naumpada im da se aktivnije uključe u uređivanje svoga života. Za sve oni nađu krivce i opravdanje zbog čega ništa ne rade ili nisu ništa uradili. S druge strane, imamo ljude koji vlastitoj nespremnosti, nedostacima ili nedovoljno uloženom trudu pripisuju sve ono što im se loše dešava pa makar za to neko jasno bio kriv.
Sebe objektivno razumjeti nije moguće. Svijest o sebi, ma koliko se željelo u tome biti fer i objektivno, je samo isfiltrirana ili pročišćena subjektivnost.
Najbolji filter koji nas čuva od svega štetnog izvan nas, ali i sve druge oko nas čuva od našeg zla, jeste vjera. Jeste Kur'an i Sunnet.Kada god počnem pisati neki status smatram da ću sa daleko manje riječi kazati ono što mislim, ali se pobojim da će ono što želim kazati ostati nedorečeno ili dvosmisleno kazano. A ja ne volim raspravu i dodatna objašnjenja.
Ljudi koji se predugo nalaze u mraku ne samo da negiraju postojanje svjetla, nego i mogućnost da se svjetlo pojavi. A kada se pojavi oni umjesto da daju šansu svjetlu, nastave ga negirati.
Svjetlo (nur) pravi razliku između oka koje vidi i koje je slijepo jer u potpunom mraku i jedno i drugo oko su sasvim isti. Tako je isto i sa duhovnim svjetlom koje srcima pomaže da (pro)gledaju.
Srca bez Svjetla su mrtva i slijepa, ma koliko govorila da vide i da su živa. Prihvatanje duhovnog Svjetla je voljna radnja svakog čovjeka.
Slijepi smo samo onoliko koliko hoćemo, dozvoljavamo ili želimo biti slijepi.
Kada za stanje u kojem se kao pojedinci i kao zajednica nalazimo, s pretpostavkom da s tim stanjem nismo zadovoljni, počnemo smatrati (i) vlastitom odgovornošću to će već biti prvi i najvažniji korak ka poboljšanju.
I još nešto. Taj put neće biti lagahan, neće biti kratak, neće biti bez poteškoća. Na njemu će trebati mnogo znanja, mnogo strpljivosti, mnogo upornosti, mnogo odricanja, mnogo truda, mnogo iskrene vjere i uz sve to oslanjanje na Allaha i Njegovu pomoć i Njegovo rasplamsavanje Svjetla u grudima našim.
Pošto ljudi vole konkretnije, evo konkretnije.
U ovo sve gore kazano možemo učitati svoj život, svoju porodicu, svoj džemat, svoju stranku/partiju, svoju organizaciju, svoju…
