Za čitanje potrebno oko 2 min.
Facebook (ni)je blagodat.
Prije 20 godina nismo imali mogućnost da drugim ljudima kažemo kako nešto dobro radimo, da izrazimo svoj stav i da se taj stav daleko čuje…. Nismo imali mogućnost da reklamiramo nečiji ili svoj proizvod….
Prije 20 godina smo isključivo slušali/gledali/čitali tuđe stavove i mišljenja, gledali tuđe reklame,…danas nije više tako. Danas i mi možemo govoriti drugima i reklamirati ono što imamo. Ako znamo i ako šta imamo, naravno.
Naši uređaji su prije bili prijemnici – radio-prijemnik, TV-prijemnik,…
Danas gotovo svako ima – primopredajnik sa sjajnom kamerom, sa sjajnim snimačem glasa, sa sjajnom mrežom i signalom,… samo,… ostalo je pitanje – imamo li šta vrijedno s drugima podijeliti, imamo li šta korisno drugima kazati, imamo li čemu druge pozvati i imamo li kome šta reklamirati?
Došli smo u jedno stanje koje Barry Schwartz zove “Paradoks izbora”.
Čim je magarac imao jedan plast sijena, mogao je da gunđa, ali je jeo i ostao živ. Ali, kada je imao izbor između dva – umro je od gladi.
Uprkos sjajnim pretpostavkama i mogućnostima, dozvoli smo sebi da naše vrijeme i novac uzimaju manipulatni, prevaranti i oni koji nam vješto prodaju dokolicu i svojim smeće-sadržajem ispunjavaju naše “slobodno” vrijeme.
Na koga mislim?
Pogledajte koje su najgledanije televizije i kanali danas.
Pogledajte koji su portali najposjećeniji.
Pogledajte ko ima najviše folovera na društvenim mrežama.
Pogledajte sadržaj njihovih poruka i kakvu korist nam nude.
Uzmu (ukradu) nam vrijeme, dok to rade reklamiraju nam proizvode koji nam ne trebaju, napune nas besmislicama, u nama proizvode frustracije i beznađe, pumpaju nas smećem, ruše moralne norme u naim porodicama, zavode našu djecu,….
Iako imamo priliku odabrati dobro i korisno – mi odabiremo pogano i štetno. Zašto?
Zato što je glupost i ono što je štetno ljepše umotano i što se tome samo treba prepustiti, a za ono korisno treba ustati, raditi, truditi se, suzdržavati se, kloniti se, nekada zatvoriti oči i uši, nekada dati sebe, svoje vrijeme, svoje znanje, svoj imetak,… Za biti glup i izmanipuliran – samo se treba prepustiti.
Da završim.
Ne krivim niti okrivljujem one koji su se prepustili. Naprotiv, krivim sebe i nikako da razumijem sljedeće:
“Kako je moguće da ljudi spajuku otrov, laž i prevaru i to znaju bolje prodati od mene i od tebe koji, valjda, na dobro i istinu pozivamo?”
Zašto većina dobrih ljudi i dalje imaju samo prijemnike ili samo tu uslugu znaju koristiti?
Ili su ljudi, stvarno, odlučili da je najveće poniženje – samoponiženje!
