Za čitanje potrebno oko 3 min.
Jezik je interesantan i često ne obraćamo pažnju značenju riječi koje često koristimo.
Riječ zabavljati – na šta vas podsjeća?
Zabavljati dijete znači nadgledati, brinuti i paziti na malo dijete s namjerom da prođe vrijeme, a da se djetetu ne desi nešto loše uslijed činjenice da bi se dijete prepušteno samo sebi moglo povrijediti, pasti, odlutati… Znači – zabavljamo osobu koja nije svjesna sebe i onog oko sebe.
Zabavljati se u rječniku neoženjenog muškarca i žene ima drugo značenje. Ono znači ljubavnu vezu koja, s aspekta vjere, skoro u pravilu ima konotacije grijeha. I u ovome slučaju zabavljanje znači odnos među osobama koje nisu svjesne stvarnosti i pogubnosti onoga što čine i tu vezu zovu zabavljanjem.
Zabaviti nekoga u smislu odvratiti pažnju je nešto što se jako često dešava svakome od nas. Ili smo tražili da neko nekoga zabavi ili je neko od nas tražio da nekog zabavimo dok se dešava neka radnja koja bi trebala biti skrivena od osobe koju zabavljamo. I u ovome slučaju osoba koja se zabavlja tj. koju zabavljamo ne treba biti svjesna stvarnosti.
Dječje igranje često zovemo zabavljanjem. A igra sama po sebi, iako može biti drugačije, podrazumijeva besciljno (bez cilja) provođenje vremena. Vjerovatno će pitanje koje ću postaviti izgledati okrutno nekima ali zar nije interesantno da prve godine ljudskih života, koje su presudne u formiranju ličnosti, provedemo ili čak insistiramo da se provedu u igranju i zabavljanju.
Od glagola zabavljati nastala je riječ zabava. Riječ zabava sama po sebi podrazumijeva privremeni bijeg od stvarnosti. U pripreme i organizaciju zabava se ulaže mnogo s namjerom da taj bijeg bude što upečatljiviji, da bijeg od stvarnosti bude što dalji i dublji.
Organiziraju se zabavni parkovi, centri za zabavu, organizacije i udruženja za zabavu, zabavne televizije, zabavne web stranice…
Odavno (nam) se zabavljanje nameće kao standard i jedini poželjan način odnosa prema životu. Svaki poziv na zbilju i smislen način života se kod ogromnog broja ljudi (koji vole zabavu) dočekuje s negodovanjem.
Ljudi ne vole da ih se podsjeća na stvarnost života jer u njemu ne uživaju. Ljudi vole živjeti, pa makar i nakratko, u snovima i u iluziji koju skoro u pravilu prati mnoštvo boja, pokreta i zvukova. Ljudi vole da se zabave sa nebitnim nego da se bave bitnim.
Ono što se obično neodvojivo veže sa zabavljanjem jeste uživanje, a uz bavljenje jeste napor, stres, briga…
Razlika između bavljenja i zabavljanja jeste u odluci srca. Onaj ko se odluči zabavljati ili preferirati zabavu doživljava lažno i kratkotrajno uživanje koje ga nakon što prođe ostavi u mulju besmislenog života kojem se vraća.
Onaj ko se odluči baviti nečim u ime Boga, on napor i brigu doživljava kao hod ka Cilju i svaki novi korak povećava njegovo uživanje. U biti, njegov život u svojoj punini postane zabavan.
