Za čitanje potrebno oko 7 min.
Facebook je pijaca. Svako nešto prodaje i(li) kupuje. Najvrjednija, a ujedno i najopasnija roba jeste – informacija.
Od informacije sve kreće. Informacije formiraju, mijenjaju i na različite načine utječu na naše stavove. Od naših stavova zavisi ko smo i šta smo. Od onoga ko smo i šta smo zavisi šta radimo. Od onoga šta radimo zavisi naša ahiretska sudbina.
Najjednostavniji način kako na Facebooku ponuditi i prodati, odnosno naći i kupiti informaciju jeste pisanje/čitanje statusa kojeg mogu pisati/čitati samo prijatelji ili mogu biti potpuno javni i kojima mogu pristupiti ili ih mogu nuditi svi posjetioci pijace. Ovdje vlada totalni hrkljuš. Iako mnogi prodaju po svemu sudeći mnogo je više onih koji kupuju. Mnogi neće prihvatiti da je njihovo (raz)gleda(va)nje statusa kupovina informacija i tvrdiće da u potpunosti znaju šta rade. Međutim, konzumiranje ili korištenje informacije podrazumijeva njeno slušanje, čitanje ili gledanje i to je to. Ona se nikada nije mogla pojesti, popiti ili obući. Nego ovo što smo upravo rekli. Nakon što informacija bude kupljena našim vremenom biva manje ili više izmiješana sa prethodno kupljenim informacijama i ko zna kako formiranim mišljenjima i sve to zajedno kreira naše stavove i poglede na svijet u kojem živimo i utječe na kvalitetu našeg života koji vodimo. Još direktniji i više organiziran oblik prodaje informacije jesu grupe i stranice. U grupama možete, uz dozvolu i sami prodavati robu koja odgovara grupi dok se na stranici podrazumijeva da ste samo konzument.
Kako kupljene informacije utječu na naše stavove navodim krajnje jednostavan primjer gdje na temelju onoga što smo pročitali, vidjeli ili čuli, priznaćete, najčešće na Facebooku ili putem Facebooka zauzimamo stav o nekom čovjeku, političaru, proizvodu, usluzi, pokretu, organizaciji, isl.
Lajkanje statusa ili sadržaja na profilu, grupi ili stranici podrazumijeva naše javno svjedočenje da nam se kupljena informacija sviđa. Ali ne i uvijek..
Nekad lajkamo, priznaćete, ono što nam se stvarno sviđa i što nam može koristiti, ali nekad lajkamo nešto što nam se u biti ne sviđa ili nas baš briga za tim ali želimo iz nekog razloga zadovoljili vlasnika statusa, profila, stranice ili grupe. Često ne lajkamo ono što nam realno govoreći – koristi i što nas obogaćuje samo zato što javno ne želimo priznati i ostaviti trag da smo konzumenti nečijih informacija. Nekad ne lajkamo iz ljubomore ili zavisti, mržnje ili prijezira.
Facebook je pijaca na kojoj svjesno ili nesvjesno pregledamo i razgledamo raznorazne proizvode, proizvode koji nam trebaju i koji nam ne trebaju, koji nam koriste i koji nam štete. Sprijateljimo se često sa potpunim neznancima. Nekad želimo kupovati, ako neznanac ima šta ponuditi. Ili želimo prodavati, ako neznanac želi kupovati.
Pokretanje grupe ili stranice je manje-više planski pristup. Posebno stranice.
Zašto ovo pišem?
Danas sam odlučio pregledati i pročistiti izvore s kojih uzimam i pijem informacije. Ili, da budem dosljedan u izražavanju: Odlučio sam pregledati kome sam sve dozvolio da mi planski prodaje informacije i utječe na moje poimanje svijeta, života, sadašnjosti i budućnosti. Ko mi koristi, a ko mi šteti?
I, iznenadio sam se šta mi se sve sviđa ili mi se sviđalo. Ustvari, ustanovio sam da sam dosta puta za neku robu rekao da mi se sviđa kako bih prodavcu ostavio dojam moje podrške. Načelno mislim da u ovome nema neki problem, ali ne vidim ni praktičnu svrhu. Jer, zašto bi se Facebook stranica moga džemata mogla biti predmet lajkanja nekome u Bosni? Zato i ne pozivam nikoga da tu stranicu lajka. Njen cilj je da informira članstvo džemata o proteklim, aktuelnim i planiranim aktivnostima. Smatram nepotrebnim nastojanje da broj lajkova dostigne cifru od više stotina ili hiljada.
Htijući poslati poruku svojim prijateljima, znanim i neznanim da i oni pregledaju šta im se sve sviđa i da naprave pospremanje, nastao je prethodni dio ovog teksta. Smatram izuzetno važnim da zreli, svjesni i savjesni ljudi kupuju samo one informacije koje će im koristiti. Bilo koji oblik trošenja svog vremena na čitanje, gledanje ili slušanje onoga što će nas u pogledu morala, znanja, vjere ili stručnog zanimanja unazaditi – treba ostaviti, izbjeći, napustiti… A opet, svaki Facebook prijatelj, svaka grupa ili stranica, odnosno svaki pijačni štand, gdje se moralno, intelektualno, vjerski ili na bilo koji način korisno napajamo ili hranimo i gdje nas, na takvim mjestima kupljene informacije, približavaju Bogu dragome – to treba zadržati, njegovati i čuvati. Oh, koliko se samo ljudskih duša i srca zatrovalo informacijama zbog nedovoljno dobro (us)postavljenih filtera i nebrige od koga se informacije kupuju.
Nakon čišćenja želim podijeliti s vama da se broj lajkanih stranica smanjio bar za trećinu, trećina su ostale stranice koje imaju (za nekoga) korisnu robu i moj im lajk ostaje kao vid podrške i jedna trećina stranica (njih 50-tak) s čijih izvora rado vodu pijem.
Ako vam išta ovo znači što pišem, dragi prijatelji, posebno vam skrećem pažnju da se čuvate onih stranica/profila na kojima vam se dijele senzacionalni i ekskluzivni naslovi koje vašu želju da saznate nešto novo, nesvakidašnje ili neuobičajeno koriste da vam prodaju smeće-informaciju sa smeće-portala plaćenu vašim dragocjenim vremenom i živcima. I na sve to, oni zarađuju na vašem lahkomislenom lajku ili kliku.
Ništa manja pažnja ne smije biti ni prema onima koji vam prodaju informacije od kojih zavisi vaša ahiretska sudbina. Nije dovoljno da zaljubljenik u hirurgiju na svome Facebook profilu, grupi ili stranici glumi hirurga i da vam daje savjete o hiruškim zahvatima na vašem srcu ili da vam čak nudi svoje hirurške usluge, znači, to nije dovljno da mu i povjerujete i da mu se prepustite. Mnogo veća opasnost po vašu dušu jeste da vam o islamu govori i piše neko koga ne poznajete, ko se krije iza nekakvih bombastičnih naziva ala Put islama, Put vjernika, Grupa pravih muslimana, Samo za Džennetlije, Ispravna grupa, Jedini pravi put, Džennetska hurija, Ebu Hanife, Mi smo u pravu, drugi nisu i sl.
U ovom tekstu sam namjerno koristio termin – kupljena informacija, a ne uzeta ili dobivena, jer smo generacija koja vrlo malo cijeni vrijeme koje imamo na raspolaganju. Davno smo čuli za izreku da je vrijeme novac i svi kada govorimo o vremenu govorimo o trošenju vremena. Kako vrijeme može biti potrošeno ako nije novac? Vrijeme je najvažnija valuta koja je data bilo kome od nas. Samo je pitanje ko, kako, na koji način i u šta svoju valutu mijenja. Vrijeme provedeno vrteći točak miša ili pak gladeći ekran mobitela je trošenje vremena. Trošenje tvoga vremena. Tvojih minuta života. Pa i ovih par minuta koje provodiš čitajući ove riječi je trošenje tvoga vremena. Ako ove riječi budu imalo utjecale na tvoje stavove o tome od koga ćeš dalje kupovati informacije onda se nadam da ove minute možeš smatrati investicijom. Do tebe je! Sve je do tebe.
I za kraj, koristio sam se bombastičnim naslovom da bih privukao vašu pažnju. Biću neskroman i vjerovati da je vrijedilo, ako si došao/la do kraja ovog teksta čitajući ga.
