Za čitanje potrebno oko 4 min.
Jeste li igrali igricu Candy Crush Saga ili bar vidjeli nekoga kako je igra? Teško je i pomisliti da niste.
Eto slučajnosti, a slučajnost teško da postoji, prije nekoliko mjeseci na letu Zurich – Stockholm, vidio sam da je jedna žena sa +70 godina gotovo cijelo vrijeme koliko je trajao let igrala baš tu igricu. Tada nisam znao (a saznao sam prije pola sata) da je kompanije King, koja je proizvela spomenutu igricu, osnovana 2003.godine u Stockholmu u Švedskoj. Danas joj je sjedište na Malti i njena tržišna vrijednost je oko 6 milijardi dolara.
Spomenuta igrica ima više varijanti, a ova koju sam spomenuo je samo sa Google Play instalirana više od milijardu puta, a zajedno sa ostalim varijantama 2.73 milijarde puta.
Da, više od 2.730.000.000 puta.
Igrica je, načelno, besplatna ali se tokom igranja mogu kupovati razne džidže koje vam omoguće prelazak na viši novo ili igru učini interesantnijom i zanimljivijom. Igrica ima gotovo 3000 nivoa.
U 2018. godini kompaniji King nekoliko naslova iz grupe Igrica Candy Crush je donijelo 1.5 milijardi dolara.
Dosta o igrici.
Ustvari, još ono glavno.
Naime, kada neki level uspijete savladati za to dobijate bodove/poene. Možete, recimo isti level savladati sa 50.000 bodova, ali i sa 200.000. Zavisi o dosta razloga. O poznavanju pravila, o taktici, o poznavanju koji postupak nosi najviše poena, itd. Naravno, ima nešto i do sreće.
E sad, konačno, ostavljam se igrice. Hajdemo u ramazan.
U ramazanu čovjek može preći mnoge levele. Može na njima osvojiti mnogo bodova (sevaba). Može učiniti mnogo dobra. I može sam sebi govoriti ili mu drugi mogu govoriti – Mašallah, super!
A šta ako?
A šta ako je uz malo truda, znanja, sposobnosti, zalaganja,…. moguće 5x više postići?
Šta ako nam je Gospodar u ramazanu, a ako hoćete i u životu uopće, omogućio ili pružio šansu da uz trud i rad i odgovorno postupanje možemo napraviti čuda, možemo dostići nečega 1.000.000, a mi se potcijenimo, bude nam mrsko, bude nam ljepše sjediti, bude nam mrsko se obrazovati, saznavati, sarađivati sa drugima,… i postignemo na kraju 50.000. I onda sebi kažemo – Super smo mi to.
Šta ako u ramazanu možemo postići/zaraditi milijardu sevaba, a mi zaradimo 1000x manje (milion)? Hoćemo li biti zadovoljni? Pa po prosječnom mentalnom sklopu vjerovatno bi bili zadovoljni i sa 1000.
Gdje se izgubila volja u nama da osvajamo vrhove?
Gdje se izgubila spremnost da želimo biti najbolji?
Gdje se izgubila snaga muslimanskog duha, za koju znamo da je postojala, jer se na generacije ljudi koji su gospodarili svim poljima javnog života i to sotljećima, pozivamo i prisjećamo?
Zar muslimani mogu biti zadovoljni sobom i onda kada osvajaju 50.000, a mogu 1.000.000.000. (milijardu)?
Baš zato što ne vjerujemo da možemo – ne možemo.
Baš zato što smo pristali da budemo donji – donji smo.
Ja neću da prihvatim da je stanje današnjih muslimana u svijetu stanje kakvim je Gospodar zadovoljan!
Kako ćemo imati obraza pred Rabbom se pomoliti, a najponiženiji smo u ovom vaktu?
Svako se s nama igra.
Naša je krv najjeftinija.
I nemojte, tako vam Allaha, spominjati nečije planove i spletke,…
Neko ostvaruje svoje planove samo zato što mi nemamo svoje.
Neko vlada nama samo zato što mi ne vladamo njima ili u najmanju ruku da svako vlada sobom.
Pa zar ramazan nije mjesec u kojem je Uzvišeni objavio:
Uči…uči s imenom Gospodara tvoga…
Nekome je novac gospodar i radi njega čuda pravi.
Nama koj kažemo da vjerujemo da nam je Allah Gospodar – kako ne nalazimo motivaciju da se trgnemo.
Kompanija King ima 2000 zaposlenih. Onako, laički, šta ljudima koji se bave razvojem i proizvodnjom igrica treba? Treba im dobar kompjuter, sto i stolica i vjerovatno neki prostor gdje mogu da rade.
Osnovna vrijednost te kompanije nije u materijalnim sredstvima, zgradama, kamionima, avionima, lagerima, trgovinama,….
Osnovan vrijednost te kompanije jeste – znanje i sposobnosti ljudi koji u toj kompaniji rade.
Nema naprijed, nema postizanja visokih levela bez znanja i težnje da radi Njega vratimo osmjeh na lice uplakanih, radost u živote tužih i dostojanstvo u živote poniženih.
Brate i sestro,
svako, pa i ti i ja, ovome pomažemo ili odmažemo. Svojim životom usporavamo ili ubrzavamo ono što od nas Gospodar traži.
Ramazan je prilika da se tim pitanjem pozabavimo.
