Za čitanje potrebno oko 6 min.
U životu nekada nešto želiš i smatraš da bi te ispunjenje te želje usrećilo. I onda ti se desi da se želja, iznenada, ispuni. Naravno, sretan si. Ili misliš da si sretan. A onda, vrlo brzo skontaš da to i nije bilo vrijedno da bude u vrhu prioriteta ili da bude želja. Onda shvatiš da svaka želja, ma kako bila velika i ma kako bila važna i ma kako ti njeno ispunjenje bilo drago, na kraju postane sasvim obična stvar. Često, bezvrijedna. Shvatiš da srčano vezanje za materijalno je potpuna besmislica. Sve ti to počne ličiti na želju kćerkice za novom lutkom, a i ti znaš, a i ona zna da ih ima 4-5 ili više kod kuće. I kada joj kupiš lutku onda je presretna… Ali samo jedan dan. Ili dva. I onda to postane sasvim obična lutka. Lutka kakvu je već prije imala. Tako je i sa nama odraslima.
Ako čitamo svjedočenja ljudi koji imaju mogućnost da ispune svoje (materijalne) želje, i ako su iskreni u svojim svjedočenjima, onda ćemo vidjeti da materijalno ispunjenje je poput napuhanog balona sa žvakama Čunga-Lunga. Taman kada ti se svidi balon koji si konačno napuhao – on pukne.
2011. godine, tokom ramazana, sa jednim rođakom, da bi nam prošao dan posta što prije, odem do auto-kuće koja prodaje automobile marke Citroen. Tada sam vozio C5, model iz 2006. I bio sasvim zadovoljan. Prije toga sam imao isto C5, prvi model, iz 2001. Da se razumijemo, i onaj prvi i ovaj drugi sam platio prilično jeftino. Mnogo jeftinije nego što su slična auta nekiih “boljih” marki. Platiš manje, voziš se bolje i udobnije. E, ja bih tako opisao Citroena.
U salonu je bio je izložen novi crni C5, sa svom opremom, napucan, ispoliran,… kako to samo zna biti pod specijalno urađenim svjetlima. Taj model se prodavao već od 2008. I kažem ja rođaku, taman još koja godina da prođe pa ću možda razmišljati da uzmem ovaj model.
Insan ko insan. Uvijek gleda na bolje, skuplje, kvalitetnije i želi to. A često zaboravlja ono što je imao prije. Ili kada nije imao ništa. Interesantno je da ljudi u materijalnom smislu vrlo lahko primjećuju one koji imaju više i bolje od njih, a mnogo teže one koji imaju manje od njih. Čak je i pravilo – što imaš više, manje primjećuješ one koji imaju manje. Testirajte se? Budite iskreni prema sebi.
Nakon što smo rođak i ja konstatirali da je lijep i dobar i da bi, imati ga, bilo super, vratili smo se u islamski centar prije iftara. Tih dana je došlo do naglog jačanja švicarskog franka i do pada eura i neki su govorili da je to prava prilika za kupiti auto u Njemačkoj. Neki crv mi nije dao mira pa sam i ja počeo surfati tražeći ima li onog modela C5 i ima li šanse da se tu nešto isplanira. Znam da mogu računati na neke dobre insane, na koje se uvijek mogu osloniti, koji su spremni pozajmiti ne pitajući kada ću vratiti. I, nađem ga. Za 3-4 dana je već bio uvezen. Par dana nakon Bajrama.
Rođak se bio vratio u Bosnu i nije podijelio radost moje, iznenada, ispunjene želje. Allahovim emerom preselio je s ovog svijeta prije godinu ili dvije. I njemu više nikakva auta niti ljepote ovoga svijeta neće biti važne niti ih može željeti. Ono što je radio i zaradio, e to će mu biti važno. Tako je i samnom. I s vama. Ne znamo do kada ćemo imati priliku željeti nešto. Imati želje. Ne znamo do kada ćemo moći “prešaltati” sa želja koje nam se čine lijepim i važnim, na one stvarne i prave. Na one želje čije ispunjenje će nam stvarno koristiti.
Moje zadovoljstvo ili sreća zbog ispunjene želje je trajala kratko. Auto je postalo kao i ono koje sam imao. Služilo je istoj svrsi. Da me preveze sa tačke A do tačke B. I to je to. Čak sam kasnije često znao ustvrditi da mi je bolje odgovarao onaj stariji model od ovog novijeg. Pošto želje možemo podijeliti na želje cilja i želje sredstva, neću vam pričiniti zadovoljstvo da se ispovijedam kako sam sebi predstavio svoju ostvarenu želju. Kao cilj ili kao sredstvo. Ali, svakako da se trebamo stalno pitati da li su naše želje naš cilj ili sredstvo do cilja. Jer, ako su naše želje naš cilj, onda one mnogo govore o nama. Govore za šta smo srcem vezani. Govore kome pripadamo. Govore ko kome služi i robuje. Mi njima ili one nama. Ako su naše ostvarene želje sredstva onda je važno znati šta je cilj kojem hrlimo.
Često se desi da čovjek radi na ostvarenju neke želje godinama, pa i desetinama godina. I taman kada ostvari želju, koju je nekada zacrtao, shvati da to nije to. Shvati da se rodila neka druga želja. Pa kada i tu ostvari, opet se odnekud pojavi još neka. I tako unedogled.
Poslanik a.s. je rekao: “Tri stvari ukazuju na sreću čovjeka: dobar komšija, udobna jahalica (auto) i prostran dom!” (Ahmed, Hakim)
Želja da čovjek ima udobno auto, prostran dom i komšije koje ga neće uznemiravati je sasvim sigurno želja velikog broja ljudi. Ali, sve ovo ima smisla samo onda kada nam to pomaže da budemo bolji ljudi i da bolje Bogu služimo. Ako naša auta ne znaju put do naših džamija, ako u našim domovima ima više svih zvukova od zvuka učenja Kur'ana i ako naše komšije su oni koji nam prave društvo u nepokornosti Bogu i na putu do kafane, onda je to tuga golema.
Eh kada bi mogli, eh kada bi imali snage i pameti, da nam sve ovodunjalučke želje budu samo sredstvo ostvarenja jedne želje. Želje, 75:22-23.
Auto na fotografiji je C5 o kojem sam pisao i pet godina vozio. U specifikacijama auta je stajalo da je to auto sa 4 vrata. Međutim, nešto je drugo bilo važno. Bilo je važno ne zaboraviti peta vrata. A na ovoj slici možete vidjeti ta peta vrata i ona su mnogo važnija. Misao na njih me prati kod ostvarenja svih važnijih želja.
I zato sam želio ovo s vama podijeliti. Zbog tih petih vrata.
