Za čitanje potrebno oko 5 min.
Društvene mreže, jer su to gotovo jedini ‘internetski’ proizvodi/usluge koje jako veliki broj osoba koristi, su dovele do takvog stanja da ljudi sami sebi stvaraju, u mnogo čemu, iluziju dozvoljenog (halal) kroz statuse, lajkove i dijeljenja onoga što im (nefsu) godi i kroz forsiranje vlastitog mišljenja utemeljenog na ničemu.
Tako ćemo naći da se raja raspravlja o ispravnosti brojnih besmislica za koje bi prije samo 50-tak godina ulema bila začuđena smjelošću pitatelja/ki da uopće imaju i trun dileme o dozvoljenosti onoga o čemu pitaju.
Od kako se na internet (čitaj: Facebook, Instagram,…)mogu postaviti fotografije i video zapisi, prestala je pisana, pa i kazana riječ biti važnom. Prestalo se čitati. Počelo se pokazivati, gledati i pregledavati.
Umjesto da fotografija “kaže 1000 riječi” o vrijednostima morala, poštenja, iskrenosti, prijateljstva, odanosti,… fotografija je u prvi plan stavila tijelo i šminku. Naći ćemo osobe koje na svojim profilima na Facebooku i Instagramu nemaju fotografiju ničega vrijednog pažnje osim privlačenja pažnje na svoje tijelo i ono u šta su ga obukli i kako su ga išarali, obojali, očerupali,…
Nekada se fotografijom čuvalo sjećanje na najljepše trenutke koje su pojedinci i porodice doživjeli, a danas se fotografijom baca svjetlo na one aspekte života čovjeka/žene koji bi po svim Božijim zakonima trebali ostati neosvjetljeni, neistaknuti,… i to ne zato što nisu lijepi ili prijatni, već naprotiv, baš zato što jesu i njihovo isticanje i pokazivanje je samo za odabrane osobe.
Temeljna svrha odjeće jeste da pokrije i sakrije ono što se treba pokriti ili sakriti ili što se ne treba vidjeti i njena funkcija nebi smjela biti privlačenje pažnje na tijelo i njegovo isticanje. Nažalost, odjećom i izgledom, raznim fasadama i šminkom se želi prodati tijelo ili tijelom prodati fasada i šminka.
Dakako, svako prodaje što ima. Svako nudi ono što ima. Svako svojim riječima, pojavom, izgledom govori o sebi i o onome što smatra svojim vrijednostima.
Neki dan me jedna prelijepa mlada djevojka, moja bivša učenica iz mekteba, pita da li je dozvoljeno produljiti trepavice. Roditelji su joj rekli da to ne treba raditi, a ona hoće da pita svoga muallima.
Rekao sam joj da je ona prelijepa djevojka i da joj to ne treba i da sluša svoje roditelje. Bio sam sretan da mi je kazala da to prihvata kao odgovor.
To me potaklo da napišem ovaj status.
Kada smo, o majke i očevi, prestali govoriti našim kćerima i sinovima da je najljepša šminka mladosti – moralno ponašanje?
Kada smo, o majke i očevi, prestali brinuti o obrazu djece naše plašeći se da njihova mladost ne bude upropaštena bezobrazlukom i ružnim ponašanjem onih s kojima se druže ili koje površno poznaju?
Kada smo, o očevi, muževi, braćo, prestali biti ljubomorni na svoje supruge i kćerke te nam je postalo svejedno da se ljepoti njihovog tijela, pojave i izgleda dive oči i nefsovi onih koji ih nisu dostojni?
Kada nam je, o braćo moja, postalo svjedeno da li je naša žena, kćerka ili sestra primjer čestitosti ili primjer zavođenja ljudi s kojima se sreću?
Kada nam je postalo svejedno da li će naši sinovi biti moralni mladići kojima je uzor Jusuf a.s. i koji će u brak ulaziti bez tereta bludnih grijeha?
Kada nam je prestalo biti važno ko će biti bračni drugovi sinovima i kćerima našim, gdje će ih sresti i u kakvom stanju?
Mogao bih još mnogo pitanja postavljati ali će ovo postati previše dug tekst koji neće (gotovo) niko čitati.
Zašto ne uspijevamo uvjeriti naše sinove i kćeri, ali i osobe s kojima živimo i intimu dijelimo, da je laž ružna i da je svako lažno predstavljanje pogrešno.
Allah, dž.š., je svakog od nas učinio nekome lijepim i privlačnim.
Zašto bilo koja djevojka ili žena ili muškarac ili momak imaju potrebu da se predstave drugima onakvim kakvi nisu? Zar to nije prevara? A ako nekada i ne mogu tome odoljeti – otkuda hrabrost da se to vjerom pravda i da se mnoge neprirodne stvari u okvire halala žele ugurati?
Čemu duge trepavice? Da su trebale – Allah, dž.š., bi ih takvima stvorio.
Čemu lakovi za nokte? Da su nokti trebali biti raznobojni Allah, dž.š., bi ih takvima stvorio.
Čemu operacije i botoxi?
Čemu razna druga šminka i isticanje nekih dijelova tijela svoga?
Odjeću ne smijem ni spomenuti jer ko zna gdje bih mogao stići.
Ako i prihvatimo da je šminka uredu – onda se svaka žena treba šminkati i dotjerivati isključivo mužu svome.
Nevjerovatno je da osobe koje bi trebale braniti principe vjere u dijelu kakva odjeća i izgled vjernika treba biti, često rade suprotno – želeći (gotovo) sve ohalaliti i svaki pokušaj da se skrene pažnja na pogrešno razumijevanje propisa o dozvoljenoj i zabranjenoj odjeći ismijavaju i zaostalim pogledima smatraju.
Da zaključim s jednom rečenicom.
Brate i sestro, ako računaš na svoj susret sa Allahom na Danu sudnjem onda vodi računa ko, kako, kada i gdje će ti objašnjavati i biti uzorom šta je halal i šta je haram, jer jedan postupak ne postaje halalom samo zato što ga hodža ili hodžinica ili muallima prakticira, objašnjava, opravdava ili reklamira.
(24.06.2019.)
You must be logged in to post a comment.